Blaženi Andrija iz Spella
- Životni vijek
- † 1254.
- Slavi se
- 3. lipnja
Blaženi Andrija iz Spella bio je talijanski svećenik i franjevac iz 13. stoljeća. Rodio se oko 1179. u Spellu, nedaleko od Assisija. Godina rođenja izvodi se iz predaje da je 1223., kada je stupio među franjevce, imao četrdeset i četiri godine.
Prije redovničkoga života bio je župnik u rodnome gradu. Svoju je službu obavljao zauzeto, a osobito su ga privlačili način života svetoga Franje Asiškoga i djelovanje prvih franjevaca. Promatrao je kako putuju talijanskim gradovima i selima, propovijedaju i pomažu ljudima. U njihovu je siromaštvu i pokretljivosti prepoznao oblik apostolskoga života koji je i sam želio prihvatiti.
Nakon smrti majke i sestre 1223. otišao je Franji i zamolio da bude primljen među Manju braću. Predaja kaže da mu je Franjo osobno dao habit, a zatim ga poslao propovijedati. Andrija je tako napustio sigurnost župne službe, ali nije napustio svećeničko poslanje. Nastavio je naviještati evanđelje kao putujući franjevac.
Godine 1226. bio je, zajedno s drugom braćom, uz Franju na kraju njegova života. Hagiografska predaja navodi da ga je Franjo blagoslovio i najavio da će njegovo propovijedanje donijeti mnogo ploda. Andrijini su govori stekli velik odjek, a njegov se glas počeo širiti. Upravo ga je rastući ugled potaknuo da se povuče iz javnosti.
Uz dopuštenje poglavara otišao je u osamu Carceri kod Assisija. Ondje je živio u molitvi i strogosti, daleko od priznanja koja je izbjegavao. Jedna predaja govori da mu se u špilji ukazao Krist u liku djeteta. Kada je samostansko zvono pozvalo braću na večernju molitvu, Andrija je odmah napustio viđenje i pošao sa zajednicom. Po povratku je, prema predaji, zatekao dijete koje je pohvalilo njegovu poslušnost.
Ta priča u franjevačkoj pobožnosti ističe redovničku poslušnost iznad osobnoga duhovnog doživljaja. Povlačenje u Carceri nije značilo bijeg od zajednice: Andrija je samo drukčije uskladio propovijedanje, molitvu i redovničku disciplinu. Njegov se lik pamti kao spoj župnika, putujućega propovjednika i pustinjaka.
Umro je 3. lipnja 1254. Njegov se grob nalazio u crkvi svetoga Andrije apostola u Spellu, gdje se razvilo javno štovanje. Predaja mu pripisuje čudesa nakon smrti, a njegovo su štovanje odobrili pape Klement XII. i Benedikt XIV. u 18. stoljeću.
Podatci o njegovu životu sačuvani su u kasnijoj pobožnoj predaji, pa pojedinosti o susretima sa svetim Franjom, ukazanju i čudesima nije moguće jednako čvrsto povijesno potvrditi. Ne treba ga miješati s blaženim Venturom iz Spella, redovnikom druge zajednice. Spomendan blaženoga Andrije iz Spella slavi se 3. lipnja.
