Blaženi Andrija iz Phú Yêna

Blaženi Andrija iz Phú Yêna bio je mladi vijetnamski kateheta i mučenik, poznat kao prvomučenik Vijetnama. Rođen je oko 1625. u pokrajini Trấn Biên, odnosno Phú Yên, na području današnjega Vijetnama. Točna godina rođenja nije poznata, a u trenutku smrti imao je devetnaest ili dvadeset godina.

Odrastao je u vremenu kada su kršćanske zajednice na području Cochinchine bile mlade i ovisile o radu misionara i domaćih suradnika. Njegova je majka zamolila francuskoga isusovca Alexandrea de Rhodesa da ga primi među učenike. De Rhodes je pristao, a Andrija se ubrzo istaknuo marljivošću, sposobnošću učenja i dobrim vladanjem.

Andrija i njegova majka kršteni su 1641. On je tada imao približno petnaest ili šesnaest godina. Krštenje nije ostalo samo osobna odluka: već sljedeće godine postao je jedan od najbližih de Rhodesovih suradnika. Učio je kako drugima prenositi osnove kršćanske vjere i pomagati zajednicama koje nisu imale stalnu prisutnost svećenika.

Nakon daljnje formacije pridružio se udruzi kateheta Maison Dieu, čije ime znači Kuća Božja. De Rhodes ju je osnovao radi oblikovanja domaćih vjernika koji će pomagati svećenicima i naviještati evanđelje među svojim narodom. Članovi su javno obećavali da će cijeli život posvetiti služenju Crkvi. U sredini u kojoj je broj misionara bio malen, kateheti su poučavali nove vjernike, pratili zajednice i održavali njihov život između svećenikovih posjeta.

Andrijina služba trajala je kratko. Krajem srpnja 1644. pokrajinski upravitelj Ong Nghe Bo vratio se na područje kojim je upravljao. Od gospodara iz dinastije Nguyễn dobio je nalog da spriječi daljnje širenje kršćanstva. Vlast je rast kršćanskih zajednica doživljavala kao neposluh i prijetnju ustaljenomu poretku, a stranim je misionarima naredila da napuste zemlju i prestanu poučavati.

De Rhodes je upravitelja posjetio ne znajući kakve je naredbe primio. Ondje mu je rečeno da mora otići iz zemlje. Potom je krenuo prema zatvoru, gdje je već bio zatočen jedan stariji kateheta. U međuvremenu su vojnici poslani u njegovu kuću tražili drugoga suradnika koji je bio odsutan na katehetskom putovanju. Pronašli su Andriju. Pretukli su ga, vezali i odveli u upraviteljevu palaču.

Dana 25. srpnja 1644. upravitelj ga je pokušao nagovoriti da napusti kršćansku vjeru. Andrija je odgovorio da je kršćanin i da je spreman podnijeti patnju, ali ne i odreći se onoga što ispovijeda. Zbog toga je zatvoren. Ljudi koji su ga posjećivali zatekli su ga mirna. Nije tražio da ga smatraju iznimnim, nego ih je molio da mole za njega kako bi ostao vjeran do kraja.

Njegove riječi u zatočeništvu sažimale su odluku da na primljenu ljubav odgovori vlastitim životom. Takva spremnost nije nastala tek pred presudom. Bila je nastavak obećanja koje je dao kao član Kuće Božje: služiti Crkvi cijeli život. Iako je taj život bio vrlo kratak, između krštenja i smrti prošle su samo tri godine ispunjene učenjem, katehetskim radom i služenjem misionarskoj zajednici.

Sljedećega dana izveden je pred javnu upraviteljevu audijenciju i osuđen na smrt. Poslijepodne 26. srpnja odveden je kroz Kẻ Chàm na mjesto pogubljenja izvan grada. Povorku su pratili de Rhodes, portugalski i vijetnamski kršćani te drugi stanovnici. Andrija je okupljene vjernike poticao da ne klonu zbog njegove smrti i ponovno ih je molio da mu pomognu molitvom.

Pogubljen je udarcima koplja, a zatim mu je sabljom odrubljena glava. Prema svjedočanstvu koje je sačuvao de Rhodes, neposredno prije smrti glasno je zazvao Isusovo ime. Bio je prvi mladi domaći kateheta čije je mučeništvo u Vijetnamu tako podrobno zabilježeno, pa je dobio naslov prvomučenika Vijetnama.

Taj naslov ne znači da je pripadao skupini od 117 vijetnamskih mučenika kanoniziranih 1988. Ta je skupina stradala uglavnom u kasnijim progonima i u njezinu se naslovu ističe sveti Andrija Dũng-Lạc, svećenik pogubljen 1839. Andrija iz Phú Yêna živio je gotovo dva stoljeća ranije i Crkva ga časti kao blaženika.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 5. ožujka 2000. u Rimu. U obredu beatifikacije istaknuta je poruka koja se povezuje s njegovim putem prema mučeništvu: na Božju ljubav želio je odgovoriti ljubavlju i na darovani život vlastitim životom. Časti se kao zaštitnik katehista i Biskupije Qui Nhơn.

Andrijin život pokazuje važnost domaćih kateheta u početcima vijetnamskoga kršćanstva. Nije bio svećenik ni strani misionar. Bio je mladi vjernik koji je nakon krštenja brzo preuzeo odgovornost za poučavanje drugih, javno obećao trajnu službu i ostao vjeran kada je ta služba postala razlogom za smrtnu presudu. Njegov se spomendan slavi 26. srpnja, na dan njegova mučeništva.