Blaženi Andrija Hibernon
- Životni vijek
- 1534. – 1602.
- Slavi se
- 18. travnja
Blaženi Andrija Hibernon, španjolskim imenom Andrés Hibernón Real, bio je franjevački brat laik iz alkantarske reforme. Rođen je 1534. u Murciji u nekoć uglednoj obitelji koju su teške okolnosti dovele do siromaštva. Kako bi roditeljima olakšao teret, njegov je stric u Valenciji preuzeo brigu o njegovu odgoju.
Obiteljska ga je oskudica duboko pogađala. Kao mladić radio je i štedio želeći pomoći roditeljima. Kada je prikupio znatniju svotu, krenuo je prema Murciji radujući se da će ih iznenaditi. Na putu su ga napali razbojnici i oduzeli mu sve što je imao. Taj je gubitak preusmjerio njegov život: umjesto ponovnoga stjecanja imetka izabrao je redovničko siromaštvo.
U dobi od dvadeset i dvije godine došao je u franjevački samostan u Albaceteu i zamolio da bude primljen kao brat laik. Molba mu je prihvaćena. Kao redovnik nije težio crkvenim položajima ni javnoj službi, nego je obavljao svakodnevne poslove zajednice. Izvor ga opisuje kao savjesna čovjeka koji se točno držao redovničkih pravila, radosno prihvaćao povjerene zadaće i živio strogim pokorničkim životom.
Strogost prema sebi povezivao je s blagošću prema drugima. Pomagao je subraći, nastojao im olakšati najteže poslove i slobodno vrijeme posvećivao molitvi. Osobito je razmatrao Kristovu muku i otajstva pojedinih blagdana. Njegovi su suvremenici njegovu sabranost opisivali kao toliko duboku da ponekad ne bi primjećivao što se oko njega događa.
Pobožna predaja pripisuje mu snažan utjecaj na ljude koje je susretao. Govorom je poticao grešnike na promjenu života, molio za pokojne i žrtvovao se za siromašne. Pripisuju mu se ozdravljenja, umnažanje hrane za potrebite i proročki dar. Te pojedinosti dolaze iz hagiografskoga izvora i ne mogu se neovisno provjeriti, ali pokazuju kako su ga njegova zajednica i kasniji štovatelji pamtili: kao čovjeka molitve, služenja i pouzdanja u Božju providnost.
Predaja kaže da je Andrija četiri godine unaprijed najavio da će umrijeti 18. travnja 1602. Toga je dana doista umro u Španjolskoj, vjerojatno u Gandíji.
Na njegov se sprovod okupilo mnogo ljudi koji su ga javno častili zbog glasa svetosti. Štovanje se nastavilo uz njegov grob, gdje su mu pripisivana nova čudesa. Papa Pio VI. potvrdio je njegov kult i proglasio ga blaženim 1791.
Andrijin život obilježavaju dva oblika siromaštva. Prvo mu je bilo nametnuto obiteljskim prilikama i gubitkom ušteđevine, a drugo je slobodno prihvatio kao franjevac. Kao brat laik svetost nije tražio u istaknutoj službi, nego u radu, molitvi i preuzimanju tereta drugih. Spomendan blaženoga Andrije Hibernona slavi se 18. travnja.
