Blaženi Andrija Franchi
- Životni vijek
- † 1401.
- Slavi se
- 26. svibnja
Blaženi Andrija Franchi rodio se oko 1335. u Pistoji, u plemićkoj obitelji. O njegovu djetinjstvu i mladosti lokalni izvori ne donose pojedinosti. Oko 1351. pristupio je dominikancima, Redu propovjednika, i započeo redovnički život posvećen studiju, molitvi i naviještanju.
Studirao je u Rimu te stekao doktorat iz teologije. Izvori ga opisuju kao cijenjena učitelja, propovjednika i duhovnog voditelja. Pokazao je i sposobnost upravljanja zajednicama, pa je služio kao prior dominikanskih kuća u rodnoj Pistoji, Orvietu i Lucci. Budući da je sačuvan samo kratak životopis, nije moguće pouzdano rekonstruirati redoslijed ni trajanje svih tih službi.
Godine 1382. posvećen je za biskupa Pistoje. Biskupijom je upravljao približno dvadeset godina, ali je nastavio živjeti prema stezi na koju se obvezao kao dominikanski redovnik. Prihode je, prema sačuvanom izvještaju, trošio na potrebite i pobožna djela. Tako je biskupsku službu povezivao s redovničkom jednostavnošću, poučavanjem i brigom za siromašne.
Godinu dana prije smrti odrekao se biskupske službe kako bi se u miru pripremio za kraj života. Umro je 26. svibnja 1401. u Pistoji. Pokopan je u dominikanskoj crkvi San Domenico, gdje se njegovi ostatci i danas čuvaju u ostakljenom relikvijaru ispod bočnoga oltara.
Tijelo je pregledano 1911., ponovno 1944. te posljednji put 1966. Liječnički izvještaj iz 1966. opisao ga je kao potpuno mumificirano, uz nedostatak pojedinih dijelova. Takav nalaz dopušta opis očuvanosti, ali ne opravdava šire zaključke koje pobožna literatura ponekad izvodi o neraspadnutim tijelima svetaca.
Papa Benedikt XV. 1921. priznao je Andrijine kreposti i odobrio njegovo dugotrajno štovanje. To je temelj njegova statusa blaženika. Godina 1682., koja se katkad pojavljuje kao mogući datum beatifikacije, nije potvrđena nijednim dostupnim lokalnim izvorom i zato se ne navodi kao činjenica. Spomendan mu se slavi 26. svibnja.
Život blaženoga Andrije Franchija sačuvan je tek u osnovnim crtama: dominikanski poziv, ozbiljan studij, služba priora, dugo biskupovanje i briga za potrebite. Upravo zato nije opravdano popunjavati praznine pojedinostima iz života drugih dominikanaca ili biskupa istoga razdoblja. Njegova je kratka biografija svjedočanstvo tihe postojanosti: čovjek obrazovan za učitelja prihvatio je upravljanje, a kao biskup nije napustio redovničku jednostavnost.
