Blaženi André Abellon
- Životni vijek
- † 1450.
- Slavi se
- 15. svibnja
Blaženi André Abellon rodio se 1375. u Provansi. Izvori ga povezuju sa Saint-Maximinom, ali ne dopuštaju posve siguran zaključak da je ondje i rođen. Prije ulaska u red učio je umjetnost, a odluku o dominikanskom pozivu donio je nakon što je slušao propovijedi svetoga Vinka Ferrera. U Redu propovjednika položio je zavjete i bio zaređen za svećenika.
André je postao poznat kao propovjednik i ispovjednik. Poučavao je bogoslovlje u Montpellieru, Avignonu i Parizu, a istodobno je podupirao misionarski rad svoje subraće. Njegova služba nije ostala zatvorena u učionici ili propovjedaonici. Kada je 1445. Aix-en-Provence pogodila kuga, skrbio je za oboljele, izlažući vlastito zdravlje opasnosti. Upravo ga je ta neposredna pomoć učinila osobito omiljenim među ljudima.
Kao prior samostana svete Marije Magdalene u Saint-Maximinu preuzeo je odgovornost za zapušteno, ali poznato hodočasničko mjesto. Ondje su se čuvale relikvije koje je predaja pripisivala Mariji Magdaleni. André je želio hodočasnicima osigurati trajnu duhovnu skrb i obnoviti samostanski život. Financijsku pomoć dobio je od francuske kraljice, a vlastito umjetničko i graditeljsko znanje uporabio je u obnovi kompleksa.
Njegova briga nije bila samo za zgrade. U blizini svetišta dao je urediti dva mlina kako bi pomogao mjesnim poljoprivrednicima. Taj praktični zahvat dobro pokazuje širinu njegove službe: umjetnost, upravljanje, propovijedanje i socijalna pomoć za njega nisu bili odvojeni poslovi. Sve je usmjeravao prema potrebama zajednice kojoj je služio.
Abellon je ostao zapamćen i kao slikar te iluminator. Izvori navode da su neka njegova djela preživjela, ali lokalna građa ne daje dovoljno podataka za pouzdan popis ili atribuciju pojedinih slika. U ikonografiji se zato prikazuje u dominikanskom habitu, sa slikarskom paletom i kistom. Umjetničko obrazovanje koje je stekao u mladosti pratio ga je kroz cijeli redovnički život.
Umro je 15. svibnja 1450., u dobi od oko sedamdeset i pet godina, te je pokopan u samostanu kojemu je služio. Nakon smrti razvilo se trajno lokalno štovanje. Papa Lav XIII. 19. kolovoza 1902. potvrdio je njegov dugotrajan i raširen kult, čime je formalno priznat kao blaženik. Taj čin nije bio nova kanonizacija, nego odobrenje već postojećega štovanja.
Blaženi André Abellon pokazuje kako se dominikansko naviještanje može povezati s umjetnošću i vrlo konkretnom skrbi za ljude. Ne treba ga svoditi samo na slikara niti samo na priora: njegov život objedinjuje poučavanje, propovijedanje, obnovu svetišta, pomoć seljacima i služenje oboljelima od kuge. Spomendan blaženoga Andréa Abellona slavi se 15. svibnja.
