Blaženi Anđeo iz Chivassa
- Životni vijek
- 1411. – 1495.
- Slavi se
- 11. travnja
Blaženi Anđeo Carletti iz Chivassa bio je talijanski franjevac, svećenik, pravnik, propovjednik i pisac. Rođen je 1411. u Chivassu u Pijemontu, a umro 1495. u Cuneu. Njegov se spomendan slavi 11. travnja.
Potjecao je iz imućne i pobožne obitelji. Studirao je u Bologni te stekao doktorate iz teologije i prava. Njegovo znanje i društveni položaj otvorili su mu uspješnu javnu karijeru: vojvoda od Montferrata imenovao ga je vijećnikom i senatorom. Ipak, služba na dvoru nije ispunila njegovu želju za drukčijim životom.
Nakon majčine smrti, u trideset i trećoj godini, odrekao se položaja i otišao u Genovu. Ondje je 1444. stupio među franjevce observante. Kao redovnik posvetio se molitvi, siromaštvu, poslušnosti i propovijedanju. Posebnu je pozornost davao siromašnima i nastojao ublažiti njihove životne uvjete.
Njegove sposobnosti ubrzo su prepoznali i crkveni i svjetovni poglavari. Vojvoda Karlo Savojski izabrao ga je za ispovjednika. Papa Siksto IV. povjerio mu je propovjedničku zadaću u vrijeme osmanskih napada na talijanske obale, a papa Inocent VIII. slao ga je među valdence. Ti su pothvati pripadali napetim vjerskim i političkim okolnostima 15. stoljeća, o kojima jedini lokalni životopis ne donosi podrobniji prikaz.
U franjevačkom je redu obnašao odgovorne službe. Bio je provincijal u Genovi te četiri puta generalni vikar observanata. Takav ponovljen izbor pokazuje povjerenje subraće u njegovo znanje, razboritost i sposobnost upravljanja.
Najtrajnije pisano djelo bila mu je „Summa de casibus conscientiae”, priručnik o pitanjima savjesti namijenjen ispovjednicima i duhovnim pratiteljima. U njemu je svoje pravno i teološko obrazovanje stavio u službu pastoralnoga rada. Djelo je više puta tiskano u Veneciji i bilo poznato i nakon njegove smrti.
U osamdeset i drugoj godini zamolio je da ga oslobode upravnih dužnosti. Povukao se u franjevački samostan u Cuneu, gdje je posljednje godine proveo u molitvi. Umro je 1495., u osamdeset i četvrtoj godini života. Predaja govori o očuvanosti njegova tijela i ugodnu mirisu, ali te tvrdnje pripadaju hagiografskom prikazu.
Štovanje je započelo ubrzo nakon smrti. Papa Benedikt XIV. potvrdio ga je 1753.; stariji navod o Benediktu XIII. nije moguć jer je taj papa umro 1730. Anđelov život povezuje učenost, javnu službu i franjevačko siromaštvo. Položaje nije odbacio zato što su bili bezvrijedni, nego zato što je svoje znanje i iskustvo želio izravnije staviti u službu savjesti, pomirenja i siromašnih.
