Blaženi Ambrozije Sijenski (Sansedoni)

Blaženi Ambrozije Sijenski, rođen kao Ambrogio Sansedoni, bio je dominikanski učitelj, misionar, propovjednik i papinski diplomat u 13. stoljeću. Rodio se 16. travnja 1220. u Sieni u plemićkoj obitelji Sansedoni. Njegov se život odvijao između sveučilišnih središta, misijskih putovanja i osjetljivih političkih pregovora, ali je ostao čvrsto vezan uz Red propovjednika i svoj rodni grad.

Stari životopisi pripovijedaju da je kao jednogodišnje dijete bio izliječen od prirođene tjelesne mane u crkvi svete Marije Magdalene, povezanoj s dominikancima. Već kao dječak i mladić pokazivao je sklonost djelima milosrđa. Pomagao je hodočasnicima, posjećivao bolesnike u bolnicama i zauzimao se za zatvorenike. Ti podatci iz redovničke predaje opisuju smjer koji će obilježiti njegov kasniji život: propovijedanje nije odvajao od praktične službe ljudima.

Sa sedamnaest godina stupio je u dominikanski novicijat u Sieni. Red propovjednika tada je bio mlada, ali brzo rastuća zajednica posvećena naviještanju, studiju i obrani vjere. Poglavari su u Ambroziju prepoznali dar za učenje pa su ga poslali u Pariz, vodeće europsko središte filozofije i teologije. Studirao je kod svetoga Alberta Velikoga, a među njegovim je kolegama bio Toma Akvinski.

Godine 1248. s Albertom i Tomom otišao je u Köln, gdje je poučavao u dominikanskim školama. Pripadnost tome krugu smjestila ga je u samo središte intelektualnoga razvoja srednjovjekovne teologije. Ipak, njegov se rad nije ograničio na učionicu. Godine 1260. pridružio se skupini dominikanaca poslanih u Ugarsku. Ondje je djelovao kao misionar, prenoseći obrazovanje i propovjedničko iskustvo u krajeve izvan glavnih zapadnoeuropskih sveučilišta.

Ambrozije je poslije stekao ugled čovjeka sposobna pomiriti suprotstavljene strane. Siena se našla pod crkvenim interdiktom zbog političke potpore protivnicima Svete Stolice. Građani su zamolili svoga sunarodnjaka da ih zastupa pred papom. Ambrozije je uspio ishoditi oproštenje i obnovu gradskih povlastica. Kada je Siena ponovno promijenila političku odanost, još je jednom posredovao za grad. Ta služba nije bila samo obrana lokalnih interesa: od njega se očekivalo da govori uvjerljivo i pred gradskim vlastima i pred papinskim dvorom te da traži put prema pomirenju.

Izvori mu pripisuju i posredovanje između Konradina, posljednjega istaknutog nasljednika dinastije Hohenstaufen, i pape Klementa IV. Potpuni tijek toga nastojanja nije podrobno sačuvan, ali pokazuje širinu Ambrozijevih diplomatskih zadaća. U doba kada su se talijanski gradovi, carevi i pape često sukobljavali, dominikanski propovjednik mogao je postati izaslanik upravo zato što nije nastupao kao svjetovni vladar.

Ambrozije je bio izabran za biskupa Siene, no odbio je službu. Stoga ga ne treba ubrajati među sijenske biskupe. Ostao je dominikanac i nastavio obavljati poslove koje su mu povjeravali red i pape. Neko je vrijeme propovijedao u prilog Osmomu križarskom ratu. Papa Grgur X. potom mu je povjerio obnovu dominikanskoga studija u Rimu, koji je pretrpio posljedice ratova i političkih nemira. Time se Ambrozije ponovno vratio poučavanju i uređenju redovničke izobrazbe.

Nakon smrti Grgura X. povukao se u samostan svojega reda, ali mir nije dugo trajao. Papa Inocent V., prvi dominikanac na Petrovoj stolici, pozvao ga je i poslao kao legata u Toskanu. Ambrozije je ondje radio na pomirenju Firence i Pise. Izvori mu pripisuju i posredovanje između Venecije i Genove, snažnih pomorskih republika i trgovačkih suparnica. Ti pregovori potvrđuju da je njegov ugled nadilazio Sienu i dominikanski red.

Bio je poznat kao vrlo djelotvoran propovjednik. Njegov govor opisivan je kao jednostavan, a ne ukrašen, ali upravo je jasnoćom uvjeravao slušatelje. Propovijedi su nekoć bile sabrane, no zbirka nije sačuvana. Zbog toga danas nije moguće izravno prosuđivati njegov stil ni sustavno izložiti njegov nauk. Poznato je i da je volio poeziju, što uz njegovu učiteljsku službu pokazuje obrazovanje šire od neposrednih diplomatskih potreba.

Ambrozije je umro u Sieni 20. ožujka 1287. Podatak iz pojedinih metapodataka koji navodi 1286. ne slaže se s tekstualnim svjedočanstvom i potvrdom godine 1287. Njegovo je ime 1577. uneseno u Rimski martirologij. Izvori se razilaze o povijesnom trenutku formalne potvrde njegova kulta: jedan navodi 1443., dok drugi beatifikaciju povezuje s papom Grgurom XV. i 1622. godinom. Zbog te proturječnosti sigurno je navesti njegov potvrđeni status blaženika, bez prihvaćanja spornoga datuma kao konačnog.

Spomendan blaženoga Ambrozija slavi se 8. listopada, dok je 20. ožujka dan njegove smrti. U ikonografiji se pojavljuje kao dominikanac s knjigom, golubicom i prikazom Siene. Njegovo je štovanje osobito povezano s rodnim gradom. Ambrozije Sansedoni ostao je zapamćen kao redovnik koji je učenošću služio propovijedanju, a diplomatskim darom miru među gradovima i političkim suparnicima.