Blaženi Amadej Portugalski
- Slavi se
- 10. kolovoza
Blaženi Amadej Portugalski, poznat i kao Amadeu Menez ili Menezes da Silva, bio je portugalski plemić, vitez i franjevac iz 15. stoljeća. Na krštenju je dobio ime João. Rodio se oko 1420., a predaja njegovo rođenje smješta u Ceutu na sjevernoafričkoj obali, tada povezanu s Portugalom. Potjecao je iz plemićke obitelji bliske kraljevskomu dvoru.
Njegova sestra Beatrice da Silva Meneses osnovala je Red Bezgrješnoga Začeća i poslije je proglašena svetom. Brat i sestra krenuli su različitim putovima redovničkoga života, ali ih je povezivala odluka da napuste sigurnost dvorskoga i plemićkoga položaja.
Amadej je u mladosti bio vitez. Sudjelovao je u borbama protiv muslimanskih snaga na Pirenejskom poluotoku i teško je ranjen. Ruka mu je ostala oduzeta, pa više nije mogao nastaviti vojnu službu. Taj je prijelom preusmjerio njegov život iz ratničkoga staleža prema redovništvu.
Rani dio njegova redovničkog puta povezuje se najprije s jeronimitima. Potom je u Asizu stupio među franjevce konventualce kao brat laik. Prihvaćao je skromne kućanske i samostanske poslove te se uključio u svakodnevni život zajednice bez povlastica koje bi proizlazile iz njegova podrijetla. Za svećenika je zaređen 1459.
Nakon nekoliko godina, na molbu milanskoga vojvode, poslan je u napušteni samostan u Lombardiji. Ondje je s malom skupinom braće nastojao strože živjeti Pravilo svetoga Franje. Iz te se zajednice razvila franjevačka obnoviteljska struja čiji su se članovi nazivali amadeitima. Naglašavali su jednostavnost, siromaštvo, molitvu i strogo obdržavanje pravila.
Amadej je djelovao i u Rimu. Postao je ispovjednik i savjetnik pape Siksta IV., franjevca koji je prije izbora za papu bio generalni ministar reda. Povjerena mu je skrb za crkvu San Pietro in Montorio na rimskom brežuljku Janikulu. Uz crkvu je podignuo franjevački samostan, koji je postao jedno od središta njegove zajednice.
Uz upravljanje samostanima i duhovno vodstvo bavio se pisanjem. Njegova je služba povezivala franjevačku obnovu u Lombardiji s papinskim dvorom u Rimu. Kao nekadašnji vitez, laik u samostanu i potom svećenik prošao je više različitih oblika služenja unutar istoga životnog poziva.
Umro je u Milanu 10. kolovoza. Godina smrti nije jednako zabilježena: prema jednoj predaji umro je 1487., a prema drugoj 1482. Njegova se smrt stoga može sigurno smjestiti u osamdesete godine 15. stoljeća, uz očuvanje obaju dokumentiranih datuma. Poslije smrti pripisivana su mu brojna čudesa, a u franjevačkim se zajednicama proširio naslov blaženoga.
Ni povijest potvrde njegova kulta nije posve razjašnjena. U starijoj se predaji papinska potvrda pučkoga štovanja još očekivala, dok ga noviji crkveni zapisi vode kao blaženoga. Njegov naslov stoga ostaje Blaženi, ali godina formalne potvrde kulta nije pouzdano utvrđena.
Spomendan blaženoga Amadeja Portugalskog veže se uz 10. kolovoza, dan njegove smrti. Taj datum proizlazi iz životopisne predaje, dok njegova liturgijska potvrda nije jednako jasno dokumentirana kao kod blaženika s poznatim dekretom o kultu.
