Blaženi Amadej IX., vojvoda Savoje

Blaženi Amadej IX., prozvan Sretnim, bio je vojvoda Savoje od 1465. do smrti 1472. Rodio se 1. veljače 1435. u Thonon-les-Bainsu. Otac mu je bio Luj, vojvoda Savoje, a majka Ana de Lusignan, kći ciparskoga kralja Janusa. Njegov položaj od rođenja ga je uključio u složene dinastičke odnose između Savoje, Francuske i drugih europskih vladarskih kuća.

Majka je 1452. ugovorila njegov brak s Yolandom de Valois, kćeri francuskoga kralja Karla VII. i sestrom budućega kralja Luja XI. Taj politički brak dodatno je približio Savojsku kuću francuskomu dvoru. Amadeusova sestra Charlotte također se udala za Luja XI., pa su obiteljske veze snažno utjecale na položaj vojvodstva.

Savoja je nadzirala važne alpske prijevoje i trgovačke putove, zbog čega su se za utjecaj u njoj natjecale Francuska i Sveto Rimsko Carstvo. Amadeus je patio od epilepsije i povremeno se povlačio iz javnih poslova. Yolanda je zato preuzela velik dio upravljanja državom. U Moncalieriju je srednjovjekovni dvorac, podignut radi nadzora južnoga prilaza Torinu, preuredila u renesansnu vladarsku palaču.

Amadeus je postao vojvoda 1465. Njegova se vladavina odvijala pod pritiskom susjednih sila i utjecajnih rođaka. Dok je vojvotkinja vodila mnoge državne poslove, on se osobito posvetio vjerskim ustanovama i pomoći siromašnima. Štitio je franjevce, pomagao druge redovničke kuće te podupirao domove za ljude pogođene siromaštvom i bolešću.

Njegova briga za potrebite postala je glavnim obilježjem kasnijega štovanja. Ikonografija ga prikazuje kao vojvodu koji dijeli milostinju, često uz prosjake, vreću ili druge znakove darivanja. Takvi prizori povezuju njegov vladarski položaj s konkretnim djelima pomoći, a ne s vojnim uspjesima ili osvajanjem.

Amadeus je skupljao rukopise i vojvodsku knjižnicu obogatio s više od šezdeset svezaka. Zanimanje za knjige pokazuje kulturnu stranu savojskoga dvora u 15. stoljeću. Godine 1471. hodočastio je u Saint-Claude, a umro je 30. ožujka 1472., nakon sedam godina vladanja.

U braku s Yolandom imao je desetero djece. Njihova kći Lujza Savojska rano je ostala udovica, a zatim stupila u Drugi franjevački red. I ona je poslije proglašena blaženom. Tako se franjevačka povezanost obitelji nastavila i u sljedećem naraštaju.

Glas o Amadeusovoj svetosti razvijao se nakon smrti. Oko slike naslikane 1474. i čuvane u dominikanskoj crkvi u Torinu počela su se bilježiti čudesa pripisana njegovu zagovoru. Početkom 17. stoljeća Savoyjska kuća snažno je promicala njegovo štovanje. U Torinu je 1612. kanonik Girolamo Cordieri objavio kratak tekst o njemu, a iste je godine kanonik iz Vercellija sastavio zbirku pripisanih čudesa.

Franjevac Pietro-Francisco Malletta objavio je 1613. životopis pod naslovom Historia del Beato Amedeo terzo duca di Savoia. Stariji način brojanja vojvoda u tome naslovu ne označuje drugu osobu, nego Amadeusa IX. Nekoliko godina poslije vojvoda Savoje dao je kovati novac od devet florina s Amadeusovim likom. Kovanice su služile i kao pobožne medaljice, osobito u Chablaisu, gdje ih je dijelio sveti Franjo Saleški.

Povjesničari u razvoju njegova kulta prepoznaju i nastojanje Savojske kuće da ojača politički ugled dinastije. Dinastičko promicanje ipak se povezalo s već postojećom uspomenom na vladara poznata po milosrđu i skrbi za siromašne. Papa Inocent XI. proglasio ga je blaženim 3. ožujka 1677.

Amadeus IX. ostao je laik i svjetovni vladar, a ne redovnik. Njegova blizina franjevcima očitovala se u zaštiti njihova reda i u djelima milosrđa. Spomendan blaženoga Amadeusa IX., vojvode Savoje, slavi se 30. ožujka, na dan njegove smrti.