Blaženi Alojzije Talamoni
- Životni vijek
- 1848. – 1926.
- Slavi se
- 20. svibnja
Blaženi Alojzije Talamoni bio je talijanski svećenik, profesor, ispovjednik i suutemeljitelj družbe posvećene skrbi za potrebite. Rodio se 3. listopada 1848. u Monzi kao drugo od šestero djece Josipa Talamonija i Marije Sala. Odrastao je u obitelji u kojoj je vjera bila dio svakodnevice. Kao dječak često je s ocem odlazio na misu i služio kao ministrant.
Prvo se školovao u oratoriju koji je dječacima iz siromašnih obitelji omogućivao obrazovanje nedostupno onima koji nisu mogli podmiriti troškove redovitoga sjemenišnog školovanja. Bio je predan učenik i već je u mladosti jasno osjećao svećenički poziv. Školovanje je nastavio u Nadbiskupskom sjemeništu u Milanu. Za svećenika je zaređen 1871., u dvadeset i drugoj godini života.
Nakon ređenja ostao je povezan s milanskim sjemeništem kao profesor. Ondje je proveo najveći dio života, odgajajući naraštaje budućih svećenika. Njegov se rad odvijao u vremenu snažnih političkih i intelektualnih promjena u Italiji. U crkvenim školama susretale su se različite zamisli o teološkoj nastavi i mjestu Crkve u novome društvu. Talamoni je zastupao tradicionalan crkveni nauk, zbog čega su ga pojedini profesori liberalnijega usmjerenja omalovažavali. Unatoč napetostima, nastavio je poučavati mirno i ustrajno.
Njegov profesorski rad cijenio je i Achille Ratti, budući papa Pio XI. Talamoni, međutim, nije ostao samo u predavaonici. Redovito je ispovijedao u milanskoj katedrali, gdje su mu dolazili vjernici iz različitih društvenih slojeva. Tražili su sakrament pomirenja, ali i savjet u obiteljskim, duhovnim i životnim teškoćama. Glas mudra i strpljiva ispovjednika proširio se Milanom.
Uz nastavu i ispovijedanje posjećivao je bolesne i starije. Susret s njihovim potrebama pokazao mu je da pojedinačna pomoć nije dovoljna ako nema trajno organizirane službe. Sa sestrom Marijom Biffi Levati sudjelovao je u osnivanju družbe Milosrdnica svetoga Gerarda. Nova je zajednica nastala kako bi redovnice mogle sustavno služiti bolesnima, starijima i ljudima bez potrebne skrbi.
Talamonijeva uloga u osnivanju družbe povezala je tri područja njegova svećeništva: poučavanje, duhovno vodstvo i konkretnu pomoć. U sjemeništu je pripravljao buduće pastoralne radnike, u ispovjedaonici pratio pojedince, a preko Milosrdnica svetoga Gerarda pomagao je oblikovati zajednicu sposobnu nastaviti službu izvan njegovih osobnih mogućnosti. Nije bio redovnik te družbe, nego biskupijski svećenik i njezin suutemeljitelj.
Umro je 31. siječnja 1926. u Milanu. Iza njega su ostali učenici kojima je predavao, vjernici kojima je desetljećima bio ispovjednik i družba kojoj je pomogao postaviti temelje.
Crkveni postupak proučio je njegov život, svećeničku službu i glas svetosti koji ga je pratio nakon smrti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 21. ožujka 2004. u Rimu. Time je javno štovanje povezano s njegovim dugogodišnjim radom u milanskom sjemeništu, služenjem u katedrali i brigom za bolesne i starije. Spomendan blaženoga Alojzija Talamonija slavi se 20. svibnja.
