Blaženi Alojs Andritzki
- Životni vijek
- 1914. – 1943.
- Slavi se
- 3. veljače
Blaženi Alojs Andritzki bio je lužičkosrpski katolički svećenik kojega su nacisti ubili u koncentracijskom logoru Dachau. Rodio se 2. srpnja 1914. u Radiboru u Lužici kao četvrto od šestero djece učitelja Johanna Andritzkog i Magdalene Ziesch. Pripadao je malomu slavenskom narodu koji je stoljećima čuvao svoj jezik i katoličku vjeru na istoku Njemačke. Otac je djecu jednom mjesečno vodio u različita svetišta i u obitelji njegovao pobožnost. Dvojica Alojsove starije braće također su postala svećenici, a najmlađi brat Alfons bio je isusovac.
Teološki studij započeo je 1934. u Paderbornu, a pripravu za svećeništvo nastavio u Bautzenu. Za đakona je zaređen 1938. Za svećenika ga je 30. srpnja 1939. u Bautzenu zaredio biskup Petrus Legge, svega nekoliko tjedana prije početka Drugoga svjetskog rata. Mladu misu slavio je 6. kolovoza u rodnome Radiboru. Bio je glazbeno i likovno nadaren, živahan u pastoralnom radu i blizak mladima. Do uhićenja mu je ostalo manje od osamnaest mjeseci javne svećeničke službe. To kratko razdoblje proteklo je pod ratnim režimom koji je od Crkve zahtijevao šutnju i pokornost, a pastoralni rad s mladima promatrao kao prostor koji mora podvrgnuti vlastitoj ideologiji.
Nacistički režim nastojao je Crkvu potisnuti iz javnoga života i kažnjavao svećenike koji su otvoreno kritizirali njegovu ideologiju. Andritzki nije skrivao protivljenje režimu. Gestapo ga je uhitio 21. siječnja 1941. zbog izjava koje su vlasti proglasile neprijateljskima. Uhićenje se povezuje i s božićnom kazališnom predstavom koju je priredio, no nacistički su spisi kao prijestup naveli njegove istupe protiv režima. Ispitan je 7. veljače, a u srpnju osuđen na šest mjeseci zatvora zbog navodnih podmuklih napada na državu. Otac je vlastima u Berlinu uputio molbu za pomilovanje, ali je ostala bez odgovora. Nakon pritvora u Dresdenu Alojs je 2. listopada 1941. premješten u Dachau, gdje je dobio logoraški broj 27829.
Dachau je bio glavno mjesto zatočenja katoličkih svećenika u nacističkom sustavu. U barakama su živjeli pod glađu, prisilnim radom, nasiljem i stalnom prijetnjom smrti. Alojs je i u takvim uvjetima pomagao drugim zatvorenicima. Svirao je i crtao, a za Božić je u zatvorskoj baraci naslikao jaslice za improviziranu kapelu. Svojom vedrinom nastojao je održati zajedništvo među ljudima kojima je režim želio oduzeti dostojanstvo; zatvorenike je znao razveseliti čak i hodanjem na rukama. U logoru je susreo schönstattske svećenike Josepha Fischera i Heinza Dresbacha.
Oko Božića 1942. obolio je od tifusa, ali je u logorsku ambulantu dospio tek 19. siječnja 1943. Ondje su bolesnici često ostajali bez stvarne skrbi. Kada je osjetio da mu se približava smrt, zatražio je euharistiju. Stražari i upravitelj ambulante odgovorili su porugom. Umjesto sakramenta dobio je smrtonosnu injekciju te je 3. veljače 1943. umro u dobi od dvadeset osam godina. Nacističke su vlasti njegovu smrt prikazale kao posljedicu trbušnoga tifusa i tako pokušale prikriti ubojstvo.
Tijelo mu je spaljeno u logorskom krematoriju, a pepeo je u urni poslan roditeljima. Urna je pokopana 15. travnja 1943. u Dresdenu. Obitelj je dobila tek pepeo i lažno službeno objašnjenje smrti, dok su stvarne okolnosti ubojstva ostale vezane uz svjedočanstvo logora. Lužički su ga Srbi nastavili pamtiti kao svećenika koji je ostao vjeran Kristu i svojemu narodu. Njegova smrt povezala je progon katoličkoga klera s pritiskom kojemu je za nacizma bio izložen njegov mali slavenski narod. Ostatci su mu 5. veljače 2011. preneseni u dresdensku katedralu.
Biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 1. srpnja 1998., a zaključen 22. ožujka 2001. Papa Benedikt XVI. potvrdio je 10. prosinca 2010. da je Alojs Andritzki ubijen iz mržnje prema vjeri. Time njegova smrt nije proglašena samo posljedicom zatočenja, nego mučeništvom povezanim s njegovim svećeničkim svjedočenjem. Svečanost beatifikacije održana je 13. lipnja 2011. u Dresdenu, a u papino ju je ime predvodio kardinal Angelo Amato. Sudjelovalo je oko jedanaest tisuća ljudi, među njima dresdensko-meissenski biskup Joachim Reinelt i predsjednik saske vlade Stanislaw Tillich.
Spomendan blaženoga Alojsa Andritzkog slavi se 3. veljače, na dan njegova mučeništva.
