Blaženi Almus od Balmerina

Blaženi Almus od Balmerina, poznat i kao Alme ili Alanus, bio je cistercitski redovnik i opat u srednjovjekovnoj Škotskoj. O njegovu je životu sačuvano vrlo malo podataka. Godina i mjesto rođenja nisu poznati, a jedine pouzdane životne postaje povezuju ga s opatijama Melrose i Balmerino.

Almus je redovnički život započeo u opatiji Melrose. Ta je zajednica pripadala cistercitskom redu, koji je u 12. i 13. stoljeću snažno obilježio škotski crkveni život. Cisterciti su njegovali zajedničku molitvu, rad, jednostavnost i strože vršenje Pravila svetoga Benedikta. Iako jedan kataloški zapis uz Almusa donosi i benediktinsku oznaku, njegova povezanost s Melroseom i Balmerinom podupire cistercitski identitet.

Nakon života u Melroseu imenovan je opatom opatije Balmerino. Kao opat predvodio je redovničku zajednicu, odgovarao za njezin bogoslužni i stegovni život te za upravljanje samostanskim dobrima. Izvori ne donose podatke o trajanju njegove službe, djelima, putovanjima ili okolnostima izbora. Ne navode ni pojedinačne zgode koje bi omogućile podrobniji prikaz njegova značaja za opatiju.

Umro je 1270. Predaja mu pripisuje spomendan 28. lipnja. Njegov status nije jednako naveden u svim zapisima: jedan ga naziva svetim, a drugi blaženim. Konzervativno se ovdje donosi naslov blaženoga, koji se veže uz glavni biografski kataloški zapis, bez tvrdnje o formalnoj beatifikaciji ili kanonizaciji za koju nisu sačuvani podatci.

Almusa od Balmerina ne treba povezivati s osobama mađarskoga podrijetla ni s predajama o rodbini svetoga Stjepana Ugarskoga. Takvi podatci ne pripadaju sačuvanoj građi o škotskom cistercitskom opatu. Njegov kratki životopis ostaje vezan uz dvije opatije i godinu smrti: iz Melrosea je došao na čelo Balmerina te je ondje služio kao opat. Spomendan blaženoga Almusa navodi se 28. lipnja.