Blaženi Albert Marvelli
- Slavi se
- 5. listopada
Blaženi Albert Marvelli bio je talijanski laik, inženjer, član Katoličke akcije i gradski vijećnik koji je vjeru pretvarao u neposredno služenje. Tijekom Drugoga svjetskog rata pomagao je ranjenima, beskućnicima i ljudima kojima je prijetila deportacija, a nakon rata sudjelovao je u obnovi Riminija. Poginuo je u prometnoj nesreći 5. listopada 1946., s dvadeset osam godina.
Rodio se 21. ožujka 1918. u Ferrari kao drugo od šestero djece bankovnoga službenika Luigija Marvellija i Marije Mayr. Majka je snažno oblikovala njegovu vjeru: djelovala je u dobrotvornim ustanovama i često primala siromašne u obiteljski dom. Obitelj se 1930. preselila u Rimini, gdje je Albert pohađao salezijanski oratorij i uključio se u Katoličku akciju.
Volio je sport, osobito biciklizam, a među prijateljima iz mladosti bio je i budući redatelj Federico Fellini. Nakon očeve iznenadne smrti 1933. počeo je voditi duhovni dnevnik. U njemu je bilježio odluke, molitvu i želju da čitav život usmjeri prema Kristu. Kao osamnaestogodišnjak preuzeo je vodstvo u Katoličkoj akciji, radio s mladima kao vjeroučitelj i animator te im približavao uzore poput svetoga Dominika Savia i blaženoga Pier Giorgia Frassatija.
Studirao je inženjerstvo na Sveučilištu u Bologni i diplomirao 1941. Zaposlio se u Fiatu u Torinu, a zatim je pozvan u vojsku u Trstu. Nakon nekoliko mjeseci oslobođen je službe jer su dvojica njegove braće već bila mobilizirana. Vratio se civilnom životu i počeo predavati u srednjoj školi.
Rat je Rimini izložio teškim bombardiranjima. Obitelj se sklonila u Vergiano, sedam kilometara od grada, ali se Albert nakon svakoga napada vraćao među ruševine. Izvlačio je ranjenike, tražio smještaj ljudima koji su ostali bez doma te dijelio hranu, madrace i pokrivače. Potrebitima je davao vlastite cipele, pa i bicikl kojim je svakodnevno obilazio grad.
Za njemačke okupacije pomagao je zatočenicima kojima je prijetila deportacija. Na postaji u Santarcangelu otvarao je zapečaćene vagone i omogućavao ljudima bijeg prije polaska vlakova prema logorima. Takvim je djelovanjem svjesno izlagao život opasnosti.
Nakon rata privremene su mu vlasti povjerile raspodjelu stambenoga prostora. Ubrzo je postao član gradskoga vijeća, otvorio pučku kuhinju u kojoj je i sam posluživao te sudjelovao u osnutku zadruge građevinskih radnika. Nije razdvajao dobrotvorni rad od društvene odgovornosti: smatrao je da javne ustanove moraju služiti čovjeku, osobito najslabijemu.
Pristao je kandidirati se za Kršćanske demokrate na mjesnim izborima. I politički su protivnici poštovali njegovu čestitost; prema sačuvanoj anegdoti komunistički je kandidat rekao da njegova stranka može izgubiti samo neka pobijedi inženjer Marvelli. Albert politiku nije shvaćao kao put prema povlasticama, nego kao nastavak služenja gradu.
Navečer 5. listopada 1946. biciklom je išao na izborni sastanak. Na mračnoj ga je cesti udarilo vojno vozilo. Preminuo je nekoliko sati poslije, ne došavši svijesti. Njegovi posmrtni ostatci od 1968. počivaju u crkvi svetoga Augustina u Riminiju.
Postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 1952. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je 1986. njegove herojske kreposti i proglasio ga časnim. Kao čudo za beatifikaciju priznato je ozdravljenje bolonjskoga liječnika Tita Malfattija 1991. Papa ga je proglasio blaženim 5. rujna 2004. u Loretu.
Blaženi Albert Marvelli pokazao je kako laik može povezati molitvu, stručni rad, sport, socijalnu skrb i političku odgovornost. Njegov se spomendan slavi 5. listopada, na dan smrti.
