Blaženi Albert iz Bergama
- Slavi se
- 7. svibnja
Blaženi Albert iz Bergama bio je talijanski seljak, suprug, udovac, hodočasnik i dominikanski trećoredac. Rodio se 1214. u Bergamu, a obiteljsko imanje nalazilo se u Villa d'Ogni. Njegov život pokazuje kako su rad na zemlji, brak, briga za siromašne i redovita molitva postali put svetosti jednoga srednjovjekovnog laika.
Potjecao je iz skromne i pobožne seljačke obitelji. Otac ga je učio marljivosti i pokorničkomu životu. Predaja kaže da je Albert već od sedme godine postio polovicu tjedna i hranu koje bi se odrekao davao siromašnima. Kada je odrastao, radio je na očevu imanju i oženio se. Njegova se žena isprva nije protivila velikodušnosti prema potrebitima, ali je nakon smrti njegova oca počela prigovarati zbog načina na koji je dijelio imovinu. Poslije je promijenila stav i počela slijediti njegov primjer. Supružnici nisu imali djece, a Albert je nakon njezine smrti ostao udovac.
Između 1240. i 1255. izgubio je roditelje i ženu. Obiteljski gubitci nisu ga zatvorili u sebe. Nastavio je pomagati siromašnima i bolesnima te je krenuo na brojna hodočašća. Izvori navode devet putovanja u Rim, osam u Santiago de Compostelu i jedno u Jeruzalem. Brojke potječu iz životopisne predaje, ali jasno izražavaju važnost hodočašća u njegovoj duhovnosti. U Rimu je posjećivao bolnice, tješio bolesnike i poticao ih na ispovijed.
Poslije se nastanio u Cremoni i ponovno radio na zemlji. Stigao je u vrijeme žetve te se pročuo kao iznimno marljiv radnik. Dobivao je dvostruku plaću jer je obavljao više posla nego što se očekivalo. Prema predaji zavidni su radnici u polja skrivali željezo kako bi mu oštetili alat, ali nisu uspjeli. Albert je za rada pjevao psalme, molio i redovito obavljao časoslov.
Godine 1256. susreo je dominikance i postao zavjetovani član Trećega reda svetoga Dominika. Nije bio redovnik Prvoga reda niti je napustio laički stalež. Kao trećoredac povezao je dominikansku duhovnost s običnim radom i služenjem. Pomagao je svećenicima u Cremoni i dragovoljno radio u njihovu vrtu.
Godine 1279. teško se razbolio. Poslao je susjeda po svećenika, ali se glasnik dugo nije vraćao. Legenda govori da mu je tada golub donio popudbinu. Nakon njegove smrti, 7. svibnja, zvona Cremone navodno su sama zazvonila. Kada su ga htjeli pokopati u jednostavnome grobu, lopate nisu mogle prodrijeti u tlo, pa je položen u crkvi svetoga Matije, koju je često posjećivao. Golubica je zbog te predaje postala njegov prepoznatljivi ikonografski znak.
Albert je među vjernicima dugo uživao glas svetosti. Papa Benedikt XIV. 9. svibnja 1748. potvrdio je njegov drevni kult, čime je priznato njegovo štovanje kao blaženika. Spomendan mu je 7. svibnja, na dan smrti.
Blaženoga Alberta iz Bergama ne treba miješati sa svetim Albertom iz Trapanija, karmelićaninom, Albertom Velikim, biskupom i crkvenim naučiteljem, ni sa suvremenim svetim Albertom Hurtadom. Albert iz Bergama ostao je laik: seljak, suprug, udovac i dominikanski trećoredac koji je svetost živio u radu, milosrđu i molitvi.
