Blaženi Alain de Solminihac
- Slavi se
- 31. prosinca
Blaženi Alain de Solminihac bio je augustinski regularni kanonik, obnovitelj redovničkoga života i biskup Cahorsa. Rodio se 25. studenoga 1593. u dvorcu Belet u Francuskoj, u obitelji Jeana i Marguerite de Solminihac. Umro je 31. prosinca 1659., nakon više od dva desetljeća zahtjevne biskupske službe.
U mladosti je razmišljao o pristupanju Malteškomu redu jer je želio služiti Bogu. Poziv ga je ipak usmjerio prema svećeništvu i redovničkomu životu. Godine 1613. pristupio je kao postulant kanonicima regularcima svetoga Augustina u Chanceladeu kraj Périgueuxa. Novicijat je započeo 1615., a završio 28. srpnja 1618. Nakon teološkoga studija zaređen je za svećenika 22. rujna iste godine.
Alain nije dugo ostao samo jedan od članova zajednice. Godine 1623. postao je njezin poglavar i posvetio se obnovi redovničke stege. Kanonici regularci svetoga Augustina nisu bili ogranak prosjačkoga augustinskog reda, nego zajednica svećenika koji su živjeli prema Pravilu svetoga Augustina i povezivali zajednički redovnički život s pastoralnom službom. Alain je upravo u takvu okviru razvio svoj osjećaj za uređen život zajednice, liturgiju i odgovornost prema povjerenomu narodu.
Tijekom korizme 1619. susreo je svetoga Franju Saleškoga, a njihovi su se susreti nastavili. Sprijateljio se i sa svetim Vinkom Paulskim. Pripadao je Družbi Presvetoga Oltarskog Sakramenta, katoličkomu udruženju koje je promicalo duhovnu obnovu i djela milosrđa. Ti su odnosi Alaina smjestili u široki pokret francuske katoličke obnove 17. stoljeća.
Papa Urban VIII. imenovao ga je 22. rujna 1636. biskupom Cahorsa, nakon što je imenovanje prihvatio i kralj Luj XIII. Biskupsko posvećenje primio je 27. rujna 1637. u Parizu. U Cahorsu se posvetio provedbi odluka Tridentskoga koncila. Kao uzor uzeo je svetoga Karla Boromejskoga, čiji je pastoralni ideal tražio da biskup osobno poznaje svoju biskupiju, oblikuje kler i bdije nad liturgijskim i vjerskim životom župa.
Solminihac je taj program provodio iznimnom ustrajnošću. Izvori navode da je svaku od približno osamsto župa svoje biskupije posjetio najmanje devet puta. Takav podatak govori o sustavnome radu na golemu području: biskupski pohodi nisu bili svečane formalnosti, nego sredstvo neposrednoga uvida u stanje zajednica, pouke svećenika i vjernika te popravljanja pastoralnih teškoća. Poticao je euharistijsko klanjanje i obnovio više mjesnih pobožnosti.
Njegovo biskupovanje nije bilo odvojeno od redovničkoga iskustva. Stega koju je najprije tražio od sebe i svoje zajednice postala je temelj njegove službe u Cahorsu. Nije se zadovoljio izdavanjem odredaba iz biskupskoga sjedišta, nego je obilazio župe i dosljedno provodio obnovu. Zbog toga se pamti i kao crkveni reformator i kao pastir koji je svoju biskupiju poznavao iz neposrednih susreta.
Alain je umro 31. prosinca 1659. Kauza za njegovo proglašenje blaženim otvorena je u 18. stoljeću. Izvori se ne slažu o točnome danu kada je 1927. proglašen časnim, pa taj datum ostaje otvoren. Postupak je nastavljen ispitivanjem ozdravljenja Marie Ledoux, koje se dogodilo 29. lipnja 1661. u Francuskoj i pripisano je njegovu zagovoru. Nakon liječničkih i crkvenih prosudaba papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je 4. listopada 1981.
Spomendan blaženoga Alaina de Solminihaca slavi se 31. prosinca, na dan njegove smrti. Zaštitnikom ga smatra biskupija Cahors. U ikonografiji se prikazuje u biskupskoj odjeći i s raspelom, znakovima službe kojoj je posvetio zrele godine života.
