Blaženi Agnellus Pisanski
- Životni vijek
- † 1236.
Blaženi Agnellus Pisanski bio je talijanski franjevac i đakon, prvi provincijalni ministar Reda manje braće u Engleskoj. Rođen je oko 1195. u Pisi, a preminuo 7. svibnja 1236. u Oxfordu. Osnovao je franjevačku teološku školu u Oxfordu i postavio temelje engleske franjevačke provincije. Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo štovanje u 19. stoljeću.
Od Pise do Pariza
Agnellus je potjecao iz ugledne pisanske obitelji Agnelli. Prema franjevačkoj predaji, sveti Franjo Asiški primio ga je u red 1212., dok je boravio u Pisi. Agnellus je tada bio mlad, a poslije je zaređen za đakona.
Franjo ga je poslao u Pariz. Ondje je osnovao samostan i postao kustos, odnosno poglavar franjevačke zajednice i upravitelj pariške provincije. Nakon povratka u Italiju sudjelovao je na glasovitom „Kapitulu na hasurama”, velikom skupu prvih franjevaca. Potom je dobio zahtjevnu zadaću: uspostaviti Red manje braće u Engleskoj.
Početci franjevaca u Engleskoj
Agnellus je s osam subraće 10. rujna 1224. pristao u Doveru. Benediktinci iz opatije Fécamp platili su im put, a dominikanci su ih u Canterburyju primili u svoj samostan. Franjevci su putovali siromašno. Na putu prema Oxfordu sklonili su se u staju benediktinske opatije Abingdon, čiji su ih redovnici isprva zamijenili za skupinu otrcanih putujućih svirača.
U Oxfordu im je kralj Henrik III. darovao zemljište za samostan. Agnellus je ondje osnovao školu za franjevce i pozvao Roberta Grossetestea da predaje teologiju. Grosseteste je tu službu obavljao približno od 1229. do 1235. Škola je postala važna za razvoj franjevačke učenosti i za život Sveučilišta u Oxfordu.
Pod Agnellusovim vodstvom red se brzo širio. Do njegove smrti engleska je provincija imala četrdeset i tri samostana. Ipak, on je u zajednicama čuvao izvorno franjevačko siromaštvo. Nije dopuštao da se redovničke prostorije povećavaju više nego što je bilo nužno te je nastojao da braća žive od milostinje i dobročinstva.
Služba Crkvi i kraljevstvu
Agnellusa su cijenili zbog poniznosti, pobožnosti i razboritosti. Kralj Henrik III. zamolio ga je 1233. da posreduje u sukobu s Richardom Marshalom, grofom od Pembrokea, koji je prerastao u građanski rat. Sljedeće godine Agnellus je sudjelovao u izaslanstvu engleskih biskupa pri Rimskoj kuriji.
Nakon kratke bolesti umro je u Oxfordu 7. svibnja 1236. Jedan drugi lokalni životopis navodi 1232., ali taj se podatak ne slaže s glavnim životopisom ni s godinom smrti u kataloškom zapisu. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Oxfordu.
Thomas od Ecclestona zapisao je da se Agnellusovo neraspadnuto tijelo ondje čuvalo s velikim štovanjem. Grob, crkva i samostan uništeni su u 16. stoljeću tijekom raspuštanja redovničkih kuća za vladavine Henrika VIII. Konventualni franjevci vratili su se u Oxford 2014. i svoju novu zajednicu nazvali Samostanom blaženoga Agnellusa Pisanskog.
Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo dugotrajno štovanje; lokalni životopisi taj čin smještaju u 1882., dok jedan kataloški tag navodi 1892. Agnellus nije kanoniziran, pa mu pripada naslov blaženi.
Datum njegova liturgijskog spomena nije jednoznačno utvrđen: bilježe se 13. ožujka, 7. svibnja i 10. rujna. Sedmi svibnja ujedno je potvrđeni datum smrti i talijanski spomen, dok engleske franjevačke provincije njegov dolazak u Englesku obilježavaju 10. rujna. Nijedan od ta tri datuma zasad se ne izdvaja kao jedini opći spomendan.
