Blažene Drinske mučenice
- Slavi se
- 15. prosinca
Blažene Drinske mučenice nisu postale jedno ime zato što su izgubile osobnost, nego zato što su vjernost živjele zajedno. Pet redovnica različite dobi i narodnosti povezivala je ista služba: u ratom zahvaćenom kraju ostale su blizu siromašnima, bolesnima i djeci, a nasilje koje ih je sustiglo nisu prihvatile kao mjerilo ljudskoga dostojanstva.
Pripadale su Družbi kćeri Božje ljubavi, koja je u Sarajevo došla 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera. Na Palama je 1911. otvoren samostan Marijin dom. Sestre su vodile osnovnu školu, njegovale bolesnike, dijelile hranu i pomagale ljudima bez obzira na njihovu vjeru i narodnost. Mještani su kuću nazivali „gostinjcem siromaha”: netko je dolazio po brašno ili petrolej, netko po pomoć za bolesnika, a djeca iz obližnjega doma čekala su kruh iz samostanske kuhinje.
U prosincu 1941. u Marijinu domu živjele su predstojnica sestra Jula, rođena kao Kata Ivanišević u Hrvatskoj; sestra Berchmana, Karoline Anna Leidenix iz Austrije; sestre Krizina i Antonija, Josipa Bojanc i Josipa Fabjan iz Slovenije; te sestra Bernadeta, Terezija Banja iz Hrvatske, mađarskoga podrijetla. Najstarija Berchmana imala je sedamdeset i šest godina, a najmlađa Bernadeta dvadeset i devet. Njihova različita podrijetla u samostanu nisu bila prepreka, nego svakodnevni oblik crkvenoga zajedništva.
Četnici su 11. prosinca opkolili i opljačkali Marijin dom te odveli sestre. Po zimi, bez primjerene odjeće, morale su pješice prema Carevim vodama i Sjetlini. Sestra Berchmana, iscrpljena i bolesna, nije mogla nastaviti put. Zadržana je u Sjetlini, gdje je ubijena 23. prosinca.
Ostale četiri sestre dovedene su 15. prosinca u Goražde i zatvorene na katu vojarne. Te su noći naoružani muškarci provalili u njihovu sobu i nasrnuli na njih. Sestre su skočile kroz prozor pokušavajući izbjeći nasilje; u dvorištu su ubijene noževima, a njihova su tijela bačena u Drinu. Prikaz njihove smrti traži suzdržanost: kršćansko svjedočanstvo mučenica ne počiva na pojedinostima nasilja, nego na slobodi kojom su, suočene s prisilom, sačuvale vjernost Bogu i dostojanstvu posvećenoga života.
Njihova smrt dogodila se u širem ratnom užasu u kojem su na području istočne Bosne stradale tisuće ljudi. Zato ih Crkva ne izdvaja da bi zaboravila druge žrtve. Naprotiv, njihovo mučeništvo čuva spomen na ljudsku osobu koju ni ratna propaganda ni pripadnost skupini ne smiju pretvoriti u predmet mržnje. Njihov raniji život u Marijinu domu daje tome svjedočanstvu puno značenje: pomagale su susjedima prije nego što su same postale žrtve i tako pokazale da se mir gradi konkretnom dobrotom prije nego što bude ugrožen.
Papa Benedikt XVI. odobrio je 2011. dekret kojim je priznato njihovo mučeništvo. Svečano su proglašene blaženima 24. rujna iste godine u Sarajevu, na slavlju koje je predvodio kardinal Angelo Amato. Njihov je spomendan 15. prosinca, na dan smrti sestara Jule, Krizine, Antonije i Bernardete, dok se smrt sestre Berchmane pamti 23. prosinca.
Drinske mučenice ostavljaju Crkvi nerazdvojiv spoj služenja i vjernosti. Njihova posljednja kušnja nije izbrisala godine tiha rada, nego je otkrila dubinu odluke po kojoj su vrata njihova doma i njihova srca bila otvorena potrebitima.
