Blažena Terezija od Isusa Gerhardinger

Karolina Gerhardinger, u redovničkom životu Marija Terezija od Isusa, posvetila je život kršćanskom odgoju djevojaka. Kao mlada učiteljica počela je raditi u Bavarskoj, a potom je utemeljila Družbu siromašnih školskih sestara Naše Gospe. Posebno mjesto u poslanju zajednice imale su siromašne djevojčice te djeca u manjim gradovima i selima. Iz početka s trima ženama nastala je družba koja je otvorila kuće u drugim europskim zemljama i u Sjevernoj Americi. U Crkvi se Tereziju od Isusa Gerhardinger štuje kao blaženu; njezin je spomendan 9. svibnja.

Rođena je 20. lipnja 1797. u Stadtamhofu kraj Regensburga u Bavarskoj. Roditelji su joj bili Willibald Gerhardinger i Francisca Huber. U rodnome je mjestu pohađala školu sestara Naše Gospe. Upravo je u toj sredini započela njezina povezanost sa školom i učiteljskim radom, koji će poslije postati središte njezina redovničkog poslanja. Djetinjstvo i mladost provela je u vremenu kada je sekularizacija mijenjala život bavarskih crkvenih ustanova. Škola koju je pohađala zatvorena je 1809. godine.

Karolina se nastavila pripremati za učiteljski poziv. S petnaest godina položila je kraljevski bavarski učiteljski ispit; kvalifikaciju je stekla 1812. godine. Djelovala je kao učiteljica u Stadtamhofu, na području Regensburga, i poučavala djevojčice. Učiteljski rad prethodio je osnutku družbe: prije nego što je postala redovnička utemeljiteljica, već je imala iskustvo obrazovanja i odgoja. Njezin kasniji rad sa sestrama tako je imao korijene u konkretnome školskom poslu kojemu se posvetila još kao djevojka.

U razvoju njezina zvanja važnu su ulogu imali Michael Wittmann, poslije regensburški biskup, i svećenik Franz Sebastian Job. Njihova je potpora pratila početke buduće zajednice. Karolinino učiteljsko djelovanje i želja za redovničkim životom povezali su se u poslanju posvećenu kršćanskom obrazovanju djevojaka. Njezina nova zajednica trebala je nastaviti služiti djeci, osobito ondje gdje je siromaštvo otežavalo pristup obrazovanju. U središtu toga pothvata bilo je odgajanje djevojaka, a preko njih i pridonošenje kršćanskom životu obitelji i društva.

Početak zajedničkoga redovničkog života dogodio se 24. listopada 1833. u Neunburgu vorm Waldu u Bavarskoj. Karolina se ondje nastanila s dvjema družicama. Družba taj dan pamti kao svoj početak. Bila je to mala zajednica, još na početku puta prema kasnijim odobrenjima i široj mreži školskih kuća. Karolina je postala njezina prva vrhovna poglavarica. Ustanova se razvijala pod nazivom siromašnih školskih sestara Naše Gospe, koji je povezivao redovničku pripadnost s odgojnim poslanjem.

Redovničke zavjete položila je 16. studenoga 1835. u kapeli svetoga Gala u Regensburgu. Tada je uzela ime Marija Terezija od Isusa. Pod tim je imenom vodila družbu i ostala poznata kao majka Terezija. Zavjeti su označili važan korak nakon početka zajedničkoga života, dok su se pitanja ustroja i crkvenog odobrenja zajednice rješavala tijekom sljedećih desetljeća. Kao utemeljiteljica i poglavarica povezivala je brigu za sestre s njihovim zajedničkim apostolatom u školama.

Duhovni život majke Terezije obilježavala je pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu te nastojanje da upozna i vrši Božju volju. Zajednicu je utemeljila u siromaštvu i posvetila je Mariji. Takav je redovnički život povezala sa služenjem u malim školskim zajednicama: po dvije ili tri sestre slala je u sela među djevojčice koje nisu imale odgovarajuće obrazovanje. Sestre su tako mogle djelovati i ondje gdje nije bilo velike samostanske zajednice. Molitva, redovničko siromaštvo i odgojni rad pripadali su istomu poslanju.

U münchenskoj četvrti Au zajednica je otvorila samostan 1839. godine. Daljnji važan korak bio je osnutak matične kuće u Münchenu, u samostanu na Angeru. Kuća je svečano blagoslovljena 16. listopada 1843. Ondje se nalazilo i središte za izobrazbu učiteljica. Za družbu posvećenu poučavanju važna je bila priprema sestara koje će to poslanje obavljati. München je tako postao mjesto zajedničkoga vodstva i učiteljske izobrazbe, a majka Terezija ondje je provela i završetak života.

Godine 1847. odgovorila je na poziv da pošalje sestre u Sjevernu Ameriku. Na put je pošla i sama, s pet mladih članica zajednice. U New York stigle su 30. srpnja: uz majku Tereziju bile su četiri sestre i jedna novakinja. Američko je poslanje donijelo novu zemljopisnu širinu djelovanju družbe. Sestre su se uključile u odgojni rad među stanovništvom u kojemu su bili i njemački doseljenici. Karolina je tako osobno sudjelovala u početcima djelovanja zajednice s druge strane Atlantika.

Za svoju vikaricu za američke misije imenovala je sestru M. Carolinu Friess. Ta je sestra preuzela posebnu odgovornost za tamošnje poslanje, a 1850. poslana je u Milwaukee. Majka Terezija ostala je utemeljiteljica i vrhovna poglavarica cijele družbe. Širenje u Americi pratilo je i širenje u Europi. Iste su godine prve sestre poslane u Prusku, u samostan Brede kraj Brakela. Godine 1864. prve su sestre otišle u London. Nova su odredišta nastavljala odgojno poslanje začeto u Bavarskoj.

Rast zajednice pratio je i spor oko njezina vodstva. Nadbiskup Münchena i Freisinga Karl August Graf von Reisach doveo je u pitanje vodeću ulogu majke Terezije kao žene. Sveta Stolica odobrila je družbu 1854. godine, a pitanje uprave konačno je riješeno za pontifikata pape Pija IX. Dana 26. kolovoza 1865. odobreni su Pravilo i konstitucije, a time i središnja uprava družbe na čelu sa ženom. Majka Terezija tako je doživjela crkveno priznanje ustroja zajednice koju je započela s dvjema družicama.

Umrla je 9. svibnja 1879. u samostanu Angerkloster u Münchenu. Njezin se grob nalazi u münchenskoj crkvi svetoga Jakova. Od početka učiteljskog rada do smrti njezin je život obuhvatio gotovo cijelo razdoblje razvoja družbe: malu bavarsku zajednicu iz 1833., matičnu kuću i učiteljsku izobrazbu u Münchenu, američka poslanja te nove kuće u Europi. U svim tim razdobljima obrazovanje djevojaka ostalo je njezino prepoznatljivo djelo i trajno poslanje sestara.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 17. studenoga 1985. u Rimu. U prigodi beatifikacije predstavio ju je kršćanskim odgojiteljima kao primjer i zagovornicu. Njezino redovničko ime i prezime ostali su povezani s družbom koju je utemeljila, a njezin spomendan na obljetnicu smrti čuva uspomenu na učiteljicu koja je odgoju posvetila svoj rad i posvećeni život.

Njezino je djelo dobilo priznanje i u bavarskoj kulturnoj povijesti. Dana 3. rujna 1998. njezino je portretno poprsje postavljeno u Walhallu, u čast postignućima kojima je pridonijela obrazovanju žena u Bavarskoj. To je priznanje istaknulo upravo ono područje rada po kojemu je postala poznata: odgoj i obrazovanje djevojaka, kojemu je kao učiteljica, redovnica i utemeljiteljica posvetila život.