Blažena Marija od Božanskoga Srca

Blažena Marija od Božanskoga Srca sjedinila je mističnu pobožnost s odgovornim redovničkim služenjem. Njezina pisma papi Lavu XIII. nisu bila pokušaj da privatno iskustvo zamijeni crkveno razlučivanje, nego molba koju je papa dao ispitati prije odluke o posveti ljudskoga roda Presvetomu Srcu Isusovu.

Rođena je 8. rujna 1863. u Münsteru kao Maria Droste zu Vischering, u njemačkoj plemićkoj obitelji. Odrasla je u Darfeldu, školovala se kod redovnica Presvetoga Srca i postupno razlučila poziv na posvećeni život. U Družbu sestara Dobroga Pastira stupila je 1888. te uzela ime Marija od Božanskoga Srca. Radila je s djevojkama povjerenima sestrinskoj skrbi, spajajući odgoj s pažnjom prema ranjenim životima.

Godine 1894. poslana je u Portugal. U Portu je kao poglavarica vodila zajednicu i ustanovu s više od stotinu djevojaka. Istodobno joj se zdravlje pogoršavalo zbog bolesti kralježnice koja ju je postupno paralizirala. Bolest nije prekinula njezinu službu ni nutarnju usmjerenost na Kristovo Srce kao znak njegove sebedarne ljubavi.

Marija je izvijestila o mističnim poticajima da papu zamoli za posvetu svijeta Presvetomu Srcu. Nakon savjeta s ispovjednikom pisala je Lavu XIII. Papa je sadržaj dao teološki ispitati, a zatim enciklikom Annum sacrum odredio posvetu ljudskoga roda. Marijina viđenja pripadaju području privatne objave; crkvena odluka nije počivala na njihovoj automatskoj obvezatnosti, nego na zasebnom papinskom razlučivanju.

Umrla je u Portu 8. lipnja 1899., tri dana prije čina posvete. Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 1. studenoga 1975. Njezin spomendan 8. lipnja pokazuje kako se pobožnost Srcu Isusovu provjerava u ljubavi koja prihvaća službu, bolest i crkveno razlučivanje. Marijino redovničko ime označuje nju kao osobu posvećenu Kristovu Srcu, a ne marijansko slavlje.