Blažena Marija Laura Mainetti

Marija Laura Mainetti više je desetljeća provela kao učiteljica i odgojiteljica, nastojeći mladima pružiti znanje, sigurnost i osobnu blizinu. Pripadala je Družbi Kćeri Križa, sestara svetoga Andrije, a posljednje je godine života služila u talijanskom gradu Chiavenni. Ondje je bila poglavarica redovničke zajednice i pratila djevojke koje su stanovale u učeničkom domu sestara. Njezin život, hranjen euharistijom i osobnom molitvom, završio je nasilnom smrću 6. lipnja 2000. Crkva ju je proglasila blaženom i mučenicom, prepoznavši u njezinu praštanju dovršenje dugoga života darovanog Bogu i ljudima.

Rođena je 20. kolovoza 1939. u Villaticu, dijelu mjesta Colico na sjeveru Italije. U obitelji su je zvali Teresina. Bila je najmlađa u velikoj obitelji Stefana Mainettija i Marcelline Gusmeroli. Majku je izgubila još kao novorođenče, a za nju se poslije brinula pomajka. Djevojčica je upoznala Kćeri Križa, redovnice među kojima je raspoznavala svoj poziv. Prisjećajući se njegova sazrijevanja, pamtila je i svećenika koji ju je nakon ispovijedi ohrabrio da učini nešto lijepo za druge. Taj je poticaj ostao u njezinu osobnom sjećanju na put prema posvećenom životu.

Godine 1950. ušla je u aspirantat u zavodu Laura Sanvitale u Parmi. Školovanje i blizina sestara omogućili su joj da iznutra upozna život zajednice kojoj je poželjela pripadati. Odabir redovništva sazrijevao je tijekom njezine mladosti, uz pripremu za učiteljski poziv. Odgoj djece postao je važan dio njezine buduće službe. Put prema zavjetima vodio ju je kroz više godina priprave: upoznavanje družbe, postulaturu i novicijat, a zatim život u zajednici i rad s učenicima.

Postulaturu je započela 22. kolovoza 1957. u Rimu. U novicijat je primljena 11. veljače 1958., a prve zavjete položila je 15. kolovoza 1959. Uz redovnički je život prihvatila ime Marija Laura. Doživotne zavjete položila je 25. kolovoza 1964. u La Puyeu u Francuskoj. Jedna je susestra poslije posvjedočila da su u pripravi za doživotne zavjete zapisivale milost koju žele izmoliti. Marija Laura izabrala je istinsku ljubav prema bližnjima. Ta je jednostavna nakana povezivala njezino posvećenje Bogu s ljudima kojima će služiti.

Od 1960. poučavala je u osnovnim školama svoje družbe. Službe su je vodile u Vasto, Rim, Parmu i Chiavennu. Desetljeća je provela uz djecu povjerenu njezinoj skrbi i odgoju, povezujući učiteljski i redovnički poziv.

U Chiavennu je došla 1984. godine, a od 1987. bila je poglavarica tamošnje redovničke zajednice. Uz odgovornost za sestre nastavila je raditi s mladima. Nakon zatvaranja osnovne škole njezin se odgojni rad nastavio u konviktu u kojem su boravile učenice mjesnoga hotelijerskog instituta. Djevojkama je dom sestara omogućivao školovanje izvan vlastitoga obiteljskog doma. Marija Laura pratila ih je u životnoj dobi u kojoj odrastanje donosi pitanja, nesigurnost i važne odluke.

Pohodila je i bolesne te slušala i tješila ljude koji su prolazili kroz teškoće. Uz učenice su u njezinu apostolatu imali mjesta ljudi opterećeni bolešću, osamljenošću ili drugim životnim nevoljama. Pamtila se njezina dostupnost onima koji su tražili pomoć.

Izvor takva služenja nalazila je u euharistiji i osobnoj molitvi. Vjera je za nju bila odnos sa živim Kristom, koji je vidi, čuje i ljubi. Uskrsli Gospodin stajao je u središtu njezina duhovnog života. Iz te je povezanosti crpila snagu za poučavanje, odgovornost poglavarice i susrete s ljudima u potrebi.

Blizak joj je bio i duhovni put svete Terezije iz Lisieuxa, koja je Bogu odgovarala ljubavlju u malim svakodnevnim činima. Njezin je primjer Marija Laura nastojala slijediti u odgoju, životu među sestrama i brizi za potrebne. Ono što je Crkva prepoznala u času njezine smrti imalo je korijen u godinama takve ljubavi.

Navečer 6. lipnja 2000. izašla je iz zajednice u Chiavenni kako bi pomogla djevojci koja ju je pozvala. Poziv se pokazao zamkom: napale su je i ubile tri maloljetne djevojke. Crkveni prikaz događaja, nastao u postupku za proglašenje blaženom, svjedoči da je za vrijeme napada molila i tražila od Boga oproštenje za svoje napadačice. U toj je molitvi Crkva prepoznala osobitu povezanost s Kristom koji oprašta. Njezina smrt potresla je zajednicu u kojoj je godinama živjela, sestre s kojima je dijelila svakodnevicu i ljude kojima je služila.

Sjećanje na Mariju Lauru postupno je preraslo u crkveno ispitivanje njezina života i smrti. Papa Franjo odobrio je 19. lipnja 2020. objavu dekreta kojim je njezina smrt priznata kao mučeništvo iz mržnje prema vjeri. Time je Crkva njezinu posljednju molitvu povezala sa svjedočanstvom vjere i ljubavi koje je davala tijekom života. Mučeništvo je u njezinu slučaju rasvijetlilo i dotadašnje služenje: učiteljicu, odgojiteljicu i redovnicu koja je nastojala ostati blizu onima kojima je trebala pomoć.

Proglašena je blaženom 6. lipnja 2021., na dvadeset i prvu obljetnicu smrti. Obred je održan u Chiavenni. Spomendan blažene Marije Laure Mainetti slavi se 6. lipnja ondje gdje je to određeno crkvenim kalendarom. Njezin lik ostaje blizak učiteljima, odgojiteljima i svima koji prate mlade kroz odrastanje. Nakana da izmoljuje istinsku ljubav prema bližnjima, koju je izrazila pripremajući se za doživotne zavjete, ostaje povezana s oproštenjem kojim je obilježila kraj svojega života.