Blažena Jolenta Poljska

Priča o blaženoj Jolenti Poljskoj

Blažena Jolenta bila je kći Bele IV., kralja Ugarske. Njezina sestra, sveta Kinga, bila je udana za poljskoga vojvodu. Jolenta je poslana u Poljsku, gdje je sestra trebala nadzirati njezin odgoj. Kad se naposljetku udala za Boleslava, vojvodu Velike Poljske, Jolenta je mogla svojim materijalnim dobrima pomagati siromasima, bolesnima, udovicama i siročadi. Njezin joj se muž pridružio u podizanju bolnica, samostana i crkava, pa je zato dobio nadimak „Pobožni“.

Nakon muževljeve smrti i udaje dviju svojih kćeri, Jolenta je sa svojom trećom kćeri stupila u samostan klarisa. Rat je prisilio Jolentu da prijeđe u drugi samostan, gdje je, unatoč svojemu opiranju, bila postavljena za opaticu.

Tako je dobro Jolenta riječju i primjerom služila svojim franjevačkim sestrama da su se glas o njoj i njezina dobra djela nastavili širiti izvan samostanskih zidina. Njezina omiljena pobožnost bila je muka Kristova. Isus joj se doista ukazao i navijestio joj skoru smrt. Kaže se da su se na njezinu grobu događala mnoga čudesa, sve do naših dana.

Razmišljanje

Priča blažene Jolente počinje poput bajke. Ali bajke rijetko uključuju smrt princa i gotovo nikada ne završavaju tako da princeza proživi ostatak svojih dana u samostanu. Ipak, Joltentina priča ima sretan završetak. Njezin život milosrđa prema siromasima i predanosti svojim franjevačkim sestrama doista ju je doveo do života „sretno do kraja“. U našim životima možda nema mnogo bajkovitih elemenata, ali naša velikodušnost i spremnost da dobro služimo ljudima s kojima živimo vode nas prema svršetku sretnijem nego što možemo i zamisliti.