Blažena Ivana Marija de Maillé
- Životni vijek
- 1331. – 1414.
- Slavi se
- 28. ožujka
Blažena Ivana Marija de Maillé nije birala sve okolnosti svojega života, ali je u svakoj od njih tražila prostor za vjernost. Skrbnik ju je protiv njezine želje udao, rat joj je odnio sigurnost, a muževa obitelj nakon njegove smrti dom. Ipak, prisilne promjene nisu je zatvorile u ogorčenost: postale su put prema služenju bolesnima, molitvi i slobodi koja se ne oslanja na društveni položaj.
Rođena je 14. travnja 1331. u francuskoj plemićkoj obitelji u dvorcu La Roche. Rano je ostala bez roditelja, a prve je vjerske pouke primila od franjevca koji je bio ispovjednik obitelji. Kasniji životopisi govore da je kao jedanaestogodišnjakinja imala viđenje Marije s djetetom Isusom te razvila snažnu pobožnost prema Kristovoj muci. To mistično iskustvo pripada predaji njezina života.
Željela se posvetiti Bogu, no skrbnik ju je 1347. udao za Roberta de Silléa. Izvori opisuju supružnike kao ljude koji su odlučili živjeti u uzdržljivosti. Za vrijeme crne smrti zajedno su njegovali bolesnike. Njihova vjera tako nije ostala samo privatni dogovor, nego je u razdoblju straha od zaraze dobila oblik blizine ljudima u nevolji.
Tijekom rata s Engleskom Robert je bio zarobljen, a za otkupninu je izgubljen velik dio imanja. Nakon povratka umro je 1362. Njegova je obitelj Ivanu otjerala te je kao udovica ostala bez dotadašnje zaštite i imovine. Preselila se u Tours, gdje je položila zavjet trajne čistoće i služila bolesnicima u svratištu.
Nakon novih protivljenja povukla se u osamu i živjela kontemplativno. Slabo zdravlje poslije ju je vratilo u Tours. Od 1386. stanovala je blizu franjevačkoga samostana i bila pod duhovnim vodstvom franjevca. Povezanost s franjevačkom duhovnošću dobro je potvrđena, ali nije sigurno dokazano da je formalno pripadala Trećemu redu.
Ljudi su je tražili radi savjeta, a predaja joj pripisuje mistične darove, čudesa i ozdravljenja. Navodi se i da je odlazila na dvor kralja Karla VI. kako bi pozvala na promjenu ponašanja. Takve pojedinosti valja čitati u okviru kasnijega svetačkog pamćenja, dok su njezino udovištvo, služenje i život u Toursu čvršća povijesna okosnica.
Umrla je 28. ožujka 1414. u Toursu. Štovanje se razvilo ubrzo nakon smrti, premda je njezin grob oskvrnut tijekom vjerskih ratova 1562. Papa Pio IX. službeno je potvrdio njezin stari kult i proglasio je blaženom 28. travnja 1871. Spomen joj se slavi 28. ožujka.
Ivana Marija osobito je bliska udovicama, prognanima i ljudima koji su zbog gubitka ostali bez sigurnosti. Njezino svjedočanstvo ne uljepšava nepravdu koja joj je učinjena. Pokazuje nešto zahtjevnije: čovjek može priznati ranu, a ipak joj ne dopustiti da odredi sve njegove odnose. Iz života kojim su drugi često upravljali izrasla je sloboda za molitvu, brigu o bolesnima i razboritu riječ.
