Blažena Gertruda od Altenberga
- Slavi se
- 13. kolovoza
Blažena Gertruda od Altenberga bila je kći svete Elizabete Ugarske, a gotovo je cijeli život provela u premonstratenskoj zajednici u Altenbergu kraj Wetzlara. Ondje je odrasla, postala redovnicom i zatim desetljećima vodila zajednicu. Ostala je zapamćena po skrbi za siromahe i uvođenju proslave Tijelova u svoj samostan. U njezinu životu molitva i služenje potrebnima imali su svoje mjesto unutar iste redovničke svakodnevice.
Rođena je 1227. godine kao najmlađe od troje djece Elizabete Ugarske i Ljudevita IV., tirinškoga landgrofa. Oca nije upoznala. Umro je na putu u Svetu zemlju, malo prije njezina rođenja. Njezina majka, koja će ostati zapamćena po ljubavi prema siromasima i bolesnicima, povjerila ju je još kao maleno dijete kanonicama u Altenbergu.
Altenberg je postao mjesto njezina odrastanja i školovanja, a potom i njezina redovničkog poziva. Elizabeta je posjećivala samostan; zajednica je sačuvala uspomenu na to kako je pri posjetima prela vunu sa sestrama. Majka je umrla dok je Gertruda još bila dijete. Samostan u kojem je živjela poslije je sudjelovao u širenju štovanja njezine majke.
Gertruda je ostala u zajednici i postala premonstratenska kanonica. Sredinom 13. stoljeća povjereno joj je vodstvo samostana, koje je obnašala gotovo pola stoljeća, sve do smrti. Ondje je odgovornost poglavarice povezivala s osobnom skrbi za one koji su trebali pomoć.
Nasljedstvo koje je primila upotrijebila je za gradnju crkve i kuće za siromahe. Uz samostan su uređeni bolnica i gostinjac za potrebne. Crkva je građena u gotičkom stilu, prema uzoru na crkvu u Marburgu. Ta su zdanja davala trajan oblik dvjema važnim sastavnicama njezina djelovanja: zajedničkom bogoslužju i prihvatu ljudi kojima je bila potrebna tuđa skrb. Gertruda se osobno brinula za štićenike ubožnice. Njezina pomoć stoga nije završavala osiguravanjem sredstava za gradnju.
Živjela je strogo i pokornički. Stariji životopisi osobito ističu njezino odricanje i tjelesno mrtvljenje, uz osobnu brigu za siromahe. U tom povijesnom liku poglavarice zajedno se pojavljuju zahtjevnost prema sebi i spremnost služiti drugima. Sestre su zajedno s njom molitvom i pokorom podupirale križarski pothvat prema Svetoj zemlji. Tako su iz samostana sudjelovale u vjerskim nastojanjima svojega vremena.
Posebno mjesto u njezinu djelovanju pripada euharistijskoj pobožnosti. Godine 1270. uvela je u Altenbergu slavljenje Tijelova. Samostan se tako ubrojio među prve zajednice koje su u Njemačkoj prihvatile tu svetkovinu. Gertruda je pridonijela njezinu ranom širenju u sredini koju je vodila, dajući joj mjesto u bogoslužnom životu svoje zajednice.
Umrla je 13. kolovoza 1297., nakon teške bolesti, i pokopana je u samostanskoj crkvi u Altenbergu. Papa Benedikt XIII. potvrdio je njezino štovanje 1728. godine. U premonstratenskoj se tradiciji časti kao blaženica, a njezin je spomendan 13. kolovoza. Altenberg je ostao mjesto s kojim je njezino ime trajno povezano: mjesto djetinjstva, redovničkog života, dugogodišnje službe i skrbi za potrebne.
