Blažena Elena Valentinis

Elena Valentinis bila je majka šestero djece, udovica i augustinska trećoredica iz Udina. Vjeru je živjela među obiteljskim obvezama, brigom za potrebite i povezanošću s mjesnom augustinskom zajednicom. Nakon muževe smrti postupno je oblikovala život snažnije posvećen molitvi i pokori. Njezino se ime posebno povezuje s čitanjem Evanđelja, pobožnošću prema Kristovoj muci i euharistiji te djelima milosrđa. Crkva je čuva u spomenu kao blaženicu koja je redovničku duhovnost slijedila kao laikinja.

Rođena je u Udinama oko 1395.–1396., u plemićkoj obitelji Valentinis. Među članovima njezine obitelji poznata je sestra Profeta, s kojom će poslije dijeliti dom i trećoredski put. Elena se udala za Antonija Cavalcantija, trgovca tkaninama iz obitelji firentinskoga podrijetla. Imali su tri sina i tri kćeri. Velik dio njezina života tako je pripadao braku i odgoju djece, prije udovištva po kojemu je osobito ostala zapamćena u crkvenoj predaji.

Antonio je umro 1441. Elena je nastavila voditi kućanstvo i sklapati trgovačke ugovore. U ožujku 1446. preko brata Danielea obratila se udinskoj općini zbog lošega upravljanja obiteljskim poslovima sina Carla. Njezin se duhovni put razvijao uz takve odgovornosti, koje su je i nakon udovištva povezivale s djecom i obiteljskom imovinom.

Uz njezinu je povezanost s augustincima vezana i predaja o propovijedi fra Angela iz San Severina u crkvi svete Lucije. Ta je propovijed zapamćena kao poticaj njezinu duhovnom usmjerenju. Elena je postala augustinska svjetovna trećoredica. U notarskom zapisu iz 1452., povezanom s darovanjem samostanu, već je tako označena. Svoj je poziv živjela u vlastitom životnom staležu, uz molitvu, djela ljubavi i zajedništvo s augustinskom obitelji.

Potkraj 1449. već je živjela sa sestrom Profetom. S njom i drugom sestrom Danielom namjeravala je poći u Rim za Jubilej 1450. Profeta je također slijedila augustinski trećoredski put. U domu koji su dijelile Elena je nastavila život molitve i brigu za potrebite. Njezina se pobožnost očitovala i u djelima milosrđa, uz obiteljske veze i povezanost s mjesnom zajednicom.

Godine 1449. samostanu svete Lucije darovala je tri liturgijska ruha. Svoje knjige i pobožne spise ostavila je Profeti, uz odredbu da poslije pripadnu samostanu. Profeta je zasebno njoj darovala knjigu svetoga Augustina. Razmjena i ostavljanje knjiga pokazuju da je duhovno čitanje imalo mjesto u životu obiju sestara, uz njihovu potporu augustincima.

Augustinski izvori posebno ističu da je čitala i razmatrala Evanđelje. Uz takvu je molitvu njegovala pobožnost prema Isusovoj muci i euharistiji. Živjela je pokornički, tražeći sabranost i jednostavnost. U kasnijim životopisnim pripovijestima uz nju su vezani mistični doživljaji i stroge pokorničke vježbe. U njezinu su duhovnom portretu ipak trajno mjesto imali i obična pomoć potrebitima, čitanje i molitva. To su oblici služenja i pobožnosti koje augustinska zajednica posebno pamti.

Posljednje tri godine bila je teško bolesna i vezana uz postelju. Prema životopisnoj predaji, takvo je stanje uslijedilo nakon pada. Njezin se život postupno približavao kraju u kući koju je dijelila sa sestrom. Umrla je u Udinama 23. travnja 1458. Uz njezine posljednje dane sačuvan je spomen na misu i psalme koje su pjevala braća iz obližnjega samostana.

Pokopana je u crkvi svete Lucije. Njezino se štovanje održalo u rodnom gradu i među augustincima, a uspomenu na nju čuvali su životopisi i nadgrobni natpisi. Od njezine grobnice iz 1677. u svetoj Luciji sačuvani su dijelovi s natpisima koji je imenuju. Posmrtni ostatci preneseni su 1845. u udinsku katedralu. Papa Pio IX. potvrdio je njezino drevno štovanje 1848. U augustinskoj se obitelji spominje 23. travnja. Elena je ostala povezana s Udinama kao supruga, majka i udovica čiji su obiteljski život, duhovno čitanje i služenje bližnjima oblikovali put svetosti.