Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez

Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez rođena je 11. kolovoza 1903. u Caracasu, kao treće od sedmero djece Ramira Rendilesa i Ane Antonije Martínez. Rođena je bez lijeve ruke i služila se protezom, ali tjelesna poteškoća nije zaustavila njezino školovanje ni zauzetost u župi. Već je s petnaest godina poučavala vjeronauk, a sudjelovala je i u misijskom djelovanju izvan svojega mjesta.

Osjećajući poziv na posvećeni život, 25. veljače 1927. pridružila se francuskoj kongregaciji Službenica Presvetoga Sakramenta. Redovničku je pripravu prošla u Toulouseu, gdje je primila redovničko odijelo i ime Marija Carmen. Svečane zavjete položila je 1932., a tri godine poslije vratila se u Venezuelu.

U zajednici je preuzimala različite odgovorne službe. Od 1951. bila je poglavarica venezuelske provincije te je osnivala samostane i škole u Venezueli i Kolumbiji. Obiteljsku kuću koju je naslijedila pretvorila je u školu za siromašnu djecu. Njezino se vodstvo oslanjalo na euharistijsku molitvu, jednostavnost i konkretnu brigu za odgoj onih kojima su mogućnosti bile ograničene.

Zbog okolnosti u kojima su djelovale venezuelske kuće, 25. ožujka 1965. utemeljila je samostalnu Kongregaciju Službenica Isusovih Venezuele. Nadbiskup Caracasa, kardinal José Humberto Quintero Parra, odobrio je njezino djelovanje 14. kolovoza 1969. Carmen je od tada do smrti bila poglavarica nove družbe, skrbeći za njezino duhovno usmjerenje i apostolska djela.

Umrla je 9. svibnja 1977. u Caracasu. Papa Franjo odobrio je njezino proglašenje blaženom, koje je proslavljeno 16. lipnja 2018. u Caracasu. Spomendan joj je 12. kolovoza.