Blažena Antonia Mesina
- Životni vijek
- 1919. – 1935.
- Slavi se
- 17. svibnja
Blažena Antonia Mesina bila je mlada talijanska laikinja i mučenica sa Sardinije. Rođena je 21. lipnja 1919. u Orgosolu, u pokrajini i biskupiji Nuoro, kao drugo od desetero djece Agostina Mesine i Grazije Rubanu. Otac je bio siromašan poljodjelac, a obiteljski je život zahtijevao rad i uzajamnu pomoć.
Antonia je završila četiri razreda osnovne škole. Daljnje je školovanje prekinula kako bi se brinula za nepokretnu majku i mlađu braću. U obitelji je tako još kao djevojčica preuzela veliku odgovornost. Pamtili su je kao odmjerenu, darovitu i odlučnu, privrženu obitelji i spremnu pomagati bližnjima.
S deset godina postala je aktivnom članicom Katoličke akcije. Nije bila redovnica ni pripadnica trećega reda, nego laikinja koja je svoju vjeru živjela u obitelji, župi i mjesnoj zajednici. Ta je razlika važna jer se njezin životni put katkad pogrešno povezuje s redovničkim zvanjem drugih blaženica slična imena.
Dana 17. svibnja 1935. s prijateljicom Anneddom Castangiom otišla je skupljati drva za ogrjev na šumskome području zvanome Obadduthal. Ondje ju je napao dvadesetjednogodišnji sumještanin Ignazio Catgiu i pokušao je silovati. Prijateljica je potrčala po pomoć, a Antonia se oduprla napadaču.
Napad je završio njezinom smrću. Počinitelj ju je kamenjem pretukao do smrti. Na njezinu su tijelu pronađene sedamdeset i četiri rane. Taj podatak svjedoči o silini nasilja, ali središte njezina spomena nije u ponavljanju potresnih pojedinosti, nego u dostojanstvu mlade osobe koja je postala žrtvom seksualnoga nasilja i ubojstva.
Antonia je imala petnaest godina. Pokopana je 19. svibnja 1935., dva dana nakon smrti. Njezine se relikvije časte u župnoj crkvi rodnoga Orgosola. U mjesnoj je zajednici njezin kratak život ostao povezan s obiteljskom požrtvovnošću, laičkim apostolatom i nasilnom smrću.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 4. listopada 1987. Crkva ju štuje kao mučenicu, a spomendan joj je 17. svibnja. Zaziva se i kao zaštitnicu žrtava silovanja. Takvo štovanje njezinu tragičnu smrt ne odvaja od patnje ljudi koji su preživjeli seksualno nasilje ili su u njemu izgubili život.
Antonia Mesina nije ostavila pisana djela ni dugu javnu službu. Njezina se biografija sastoji od nekoliko čvrstih činjenica: odrastala je u brojnoj i siromašnoj obitelji, napustila školovanje radi skrbi za majku i braću, sudjelovala u Katoličkoj akciji te je ubijena kao petnaestogodišnjakinja dok se opirala seksualnomu napadu. Upravo zato njezin spomen traži odmjeren jezik koji čuva njezino dostojanstvo i ne pretvara pretrpljeno nasilje u potresnu pojedinost bez smisla.
