Blažena Ana Rosa Gattorno
- Životni vijek
- 1831. – 1900.
- Slavi se
- 6. svibnja
Blažena Ana Rosa Gattorno bila je talijanska supruga, majka, udovica, franjevačka trećoredica i utemeljiteljica Kćeri svete Ane. Rođena je 14. listopada 1831. u Genovi kao Rosa Maria Benedetta Gattorno, a umrla 6. svibnja 1900. u Rimu.
Godine 1852. udala se za Gerolama Custa. Bračni je par neko vrijeme živio u Marseilleu, gdje su doživjeli financijske teškoće i bolest. Rodila je troje djece. Jedno je umrlo u djetinjstvu, a kći je ostala gluha i nijema. Nakon muževe smrti 1858. vratila se u Genovu i posvetila obitelji, molitvi i pomoći potrebitima.
Pristupila je franjevačkom Trećem redu i sudjelovala u Pobožnom savezu novih uršulinki. Postupno je preuzimala odgovornost za duhovna i karitativna djela. Životopisi joj pripisuju skrivene stigme od 1862.; taj podatak pripada njezinoj duhovnoj predaji, dok je javno djelovanje jasnije dokumentirano.
Osjetila je poziv osnovati novu zajednicu posvećenu služenju siromašnima, bolesnima i napuštenima. Kao udovica i majka nije odluku donosila lako, jer je morala osigurati skrb za djecu. Papa Pio IX. ohrabrio ju je da nastavi, a 1866. u Piacenzi je osnovala Kćeri svete Ane.
Zajednica je brzo rasla. Sestre su otvarale škole, sirotišta, bolnice i kuće za siromašne. Ana Rosa položila je redovničke zavjete 1870. i kao poglavarica usmjeravala širenje družbe izvan Italije. Njezino iskustvo žene, majke i udovice oblikovalo je praktičan način služenja obiteljima u nevolji.
Posljednje godine provela je u matičnoj kući u Rimu. Umrla je 6. svibnja 1900. Lokalni izvor donosi vrlo visoke brojke sestara i kuća u vrijeme njezine smrti, ali one nisu dovoljno potvrđene pa ih nije potrebno uključivati u životopis.
Papa Ivan Pavao II. priznao joj je junačke kreposti 1988. i proglasio je blaženom 9. travnja 2000. Njezin se spomendan slavi 6. svibnja, na dan smrti.
Ana Rosa Gattorno pokazala je kako se duhovni poziv može razvijati kroz brak, majčinstvo, gubitak i udovištvo. Osnovana zajednica nije bila bijeg od obiteljskoga iskustva, nego njegov nastavak: brigu koju je nosila za vlastitu djecu proširila je na bolesne, siromašne i napuštene.
