Blažena Angelina iz Marsciana
- Životni vijek
- † 1435.
- Slavi se
- 13. srpnja
Blažena Angelina iz Marsciana bila je talijanska udovica, franjevačka trećoredica i utemeljiteljica zajednica posvećenih žena. Rođena je u 14. stoljeću u Montegioveu u Umbriji, a umrla 14. srpnja 1435. u Folignu. Njezino je djelo pridonijelo razvoju ženskoga samostanskog Trećeg franjevačkog reda izvan zajednica klarisa.
Izvori nisu suglasni o godini njezina rođenja. Navode 1357., 1374. ili 1377., pa nijednu od tih godina nije moguće prihvatiti kao posve sigurnu. Potjecala je iz plemićke obitelji povezane s Marscianom i dvorcem Montegiove, nedaleko od Orvieta. Zbog rodnoga mjesta i obiteljskih veza susreću se i imena Angelina iz Montegiovea te Angelina iz Corbare.
Prema životopisnoj predaji, majka joj je umrla dok je Angelina bila djevojčica. Nekoliko godina poslije odlučila je živjeti u trajnoj čistoći, no otac joj je ugovorio brak s Giovannijem da Ternijem, grofom od Civitelle del Tronto. Angelina je prihvatila brak, a muž je, prema predaji, poštovao njezinu odluku o čistoći. Nakon njegove rane smrti ostala je udovica i slobodno se posvetila životu koji je već prije željela.
Pridružila se svjetovnim franjevcima. Sa ženama koje su dijelile njezin poziv brinula se za bolesne, siromašne, udovice i siročad. Njihov način života privlačio je nove članice, ali i izazivao nepovjerenje. Pojedinci su Angelinu optuživali da mlade žene odvraća od braka i obiteljskih dužnosti.
Kasnija predaja pripovijeda da je zbog tih optužbi morala stati pred napuljskoga kralja. Navodno je u naborima plašta nosila užareno ugljevlje koje joj nije naudilo, pokazujući tako svoju nevinost. Pripovijest pripada hagiografskoj predaji, ali čuva sjećanje na stvarnu napetost: Angelina nije prezirala brak, nego je branila pravo žena koje su prepoznavale drukčiji poziv.
Nakon razdoblja putovanja Angelina i njezine družice stigle su u Foligno. Ondje se njihov život učvrstio u zajednici sestara Trećega franjevačkog reda. Jedan izvor papinsko odobrenje smješta u 1397., dok drugi navode bulu pape Bonifacija IX. iz 1403. Ti se podatci mogu odnositi na različite korake mjesnoga i papinskog priznanja. Sigurno je da je zajednica dobila crkveno odobrenje i postala uporište novoga oblika ženskoga franjevačkog života.
Angelina nije htjela da sestre budu zatvorene samo u vlastitu duhovnost. Njihov je molitveni život bio povezan sa služenjem ljudima u potrebi. Istodobno su živjele zajedničkim redovničkim ritmom, za razliku od svjetovnih trećoredica koje su ostajale u svojim domovima. Tako su oblikovale put između laičkoga Trećeg reda i punoga samostanskog života.
Iz Foligna su nastajale nove zajednice u drugim talijanskim gradovima. Izvori govore o približno petnaest kuća, među ostalim u Firenci, Spoletu, Asizu i Viterbu. Da bi te zajednice sačuvale povezanost i zajednički smjer, postupno su se udruživale u kongregaciju. Papa Martin V. priznao je njihovo zajedništvo 1428., a Angelina je 1430. izabrana za prvu vrhovnu poglavaricu.
Kao poglavarica morala je povezivati samostalne kuće, čuvati franjevački duh i usmjeravati djelatno služenje sestara. Njezino vodstvo nije počivalo na društvenom podrijetlu, nego na iskustvu udovice, trećoredice i utemeljiteljice koja je sama prošla put od osobnoga zavjeta do odgovornosti za široku zajednicu.
Angelina je umrla 14. srpnja 1435. u Folignu. Pokopana je u crkvi svetoga Franje, a njezini su posmrtni ostatci 1492. preneseni na istaknutije mjesto. Štovanje se razvilo među sestrama i vjernicima mnogo prije službenoga papinskog priznanja. Papa Lav XII. potvrdio je njezin drevni kult 8. ožujka 1825., čime je priznata kao blaženica.
Njezin se liturgijski spomendan slavi 13. srpnja, dan prije godišnjice smrti. U franjevačkoj se tradiciji pojavljuje i 4. lipnja, dok datum 22. srpnja iz jednoga sekundarnog zapisa nema dovoljno potvrde. Za opći prikaz njezina kulta zato se uzima 13. srpnja.
Danas njezinu baštinu nastavljaju Franjevačke sestre blažene Angeline. U njezinu životu susreću se brak, udovištvo, laička franjevačka pripadnost i samostansko vodstvo. Taj slijed pokazuje da duhovni poziv ne mora biti pravocrtan. Angelina je iz osobnih gubitaka i ograničenja svojega vremena izgradila zajednicu u kojoj su žene mogle moliti, živjeti sestrinski i djelatno služiti bolesnima i siromašnima.