Blažena Ana od Anđela Monteagudo

Blažena Ana od Anđela Monteagudo bila je peruanska dominikanka, odgojiteljica novakinja i priorica samostana svete Katarine Sijenske u Arequipi. Rodila se 26. srpnja 1602. kao četvrto od osmero djece Španjolca Sebastiána Monteaguda de la Jare i Peruanke Francisce Ponce de León. Njezin brat Francisco postao je svećenik.

Roditelji su je 1605., dok je još bila dijete, povjerili redovnicama svete Katarine Sijenske u Arequipi. U samostanu je provela godine obrazovanja i upoznala dominikanski način života. Kada se 1616. vratila obitelji, roditelji su joj namijenili brak. Ana je, međutim, već odlučila postati redovnicom.

Prema njezinoj duhovnoj predaji, u toj joj se odluci učvrstila sveta Katarina Sijenska, koju je vidjela s dominikanskim habitom. Ana je napustila roditeljski dom, a dječak Domingo pokazao joj je put do samostana. Roditelji su je pokušali odgovoriti od poziva i nudili joj nakit. Ona je odbila darove. Otac je naposljetku prihvatio i podupro njezin izbor, dok se majka s njime nije pomirila i zabranila joj je povratak kući.

Ana je 1616. ušla među dominikanke kao postulantica, a 1618. položila zavjete. U zajednici je dobila redovničko ime Ana od Anđela. Njezine prve službe bile su praktične i skrivene. Kao sakristanka brinula se za prostor i predmete potrebne za bogoslužje. Tu je službu obavljala do 1632.

Te je godine imenovana odgojiteljicom novakinja. Trinaest godina pratila je žene koje su tek ulazile u redovnički život. Zadaća nije obuhvaćala samo poučavanje pravila, nego i razlučivanje poziva, uvođenje u molitvu i oblikovanje svakodnevnih navika zajednice. Ugled stečen u toj službi doveo je do njezina izbora za prioricu 1645.

Kao priorica vodila je samostan u Arequipi i bila odgovorna za njegov duhovni, zajednički i materijalni život. Izvori ističu njezinu razboritost i ugled među sestrama. Njezina se duhovnost razvijala u dominikanskoj tradiciji molitve, proučavanja i zajedničkoga života, sa snažnom pobožnošću prema svetoj Katarini Sijenskoj i svetom Nikoli Tolentinskom.

Kasniji životopisi prenose njezina viđenja. Među njima je pripovijest da joj se nakon smrti ukazao španjolski kralj Filip IV., član dominikanskoga trećeg reda, i zatražio zagovor. Druga predaja govori o viđenju Blažene Djevice Marije, svetoga Nikole Tolentinskoga i anđela te o prikazu čistilišta. Takve zgode pripadaju hagiografskoj i mističnoj predaji, a ne javno provjerljivim događajima.

Posljednje desetljeće života Ana je provela pogođena bolešću. Izgubila je vid i tjelesno oslabila, ali je ostala u samostanu u kojem je provela gotovo čitav život. Umrla je 10. siječnja 1686. u Arequipi i ondje je pokopana.

Glas o njezinu životu doveo je do brzog početka crkvenog istraživanja. Informativni postupak otvoren je već 17. srpnja 1686., nekoliko mjeseci nakon smrti. Apostolska faza završena je 18. prosinca 1903., a teolozi su 25. kolovoza 1909. odobrili njezine duhovne spise. Papa Benedikt XV. formalno je otvorio kauzu 13. lipnja 1917., čime je dobila naslov službenice Božje.

Papa Pavao VI. poslije je potvrdio njezine herojske kreposti i proglasio je časnom. Nakon priznanja čuda pripisana njezinu zagovoru 30. ožujka 1981. otvoren je put beatifikaciji. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2. veljače 1985. tijekom apostolskoga putovanja u Peru.

Spomendan blažene Ane od Anđela Monteagudo slavi se 10. siječnja, na dan njezine smrti. Njezin život ostao je gotovo potpuno vezan uz jednu zajednicu u Arequipi: ondje je odgojena, izabrala poziv, služila kao sakristanka, oblikovala novakinje, vodila samostan i podnijela dugotrajnu bolest. U toj postojanosti Crkva je prepoznala zrelu dominikansku službu i vjernost pozivu koji je izabrala unatoč obiteljskom protivljenju.