Blažena Ana Marija Taigi

Blažena Ana Marija Taigi bila je rimska supruga, majka sedmero djece, svjetovna trinitarka i mističarka. Rođena je 29. svibnja 1769. u Sieni kao Ana Marija Giannetti, a umrla 9. lipnja 1837. u Rimu.

Obitelj se zbog gospodarskih teškoća preselila u Rim dok je Ana Marija bila dijete. Ondje je stekla skromno obrazovanje i počela raditi kako bi pomogla roditeljima. Godine 1789. udala se za Domenica Taigija, službenika u kući knezova Chigi. Brak je trajao gotovo pola stoljeća i bio obilježen svakodnevnim obvezama, siromaštvom i različitim naravima supružnika.

Ana Marija rodila je sedmero djece, od kojih je troje umrlo u djetinjstvu. Vodila je kućanstvo, skrbila za muža, djecu i kasnije za roditelje. Njezina se svetost nije razvijala izvan obitelji, nego upravo u tijesnom rimskom domu, među poslovima, brigama i čestim oskudicama.

Nakon razdoblja površnijega života doživjela je snažno duhovno obraćenje. Pristupila je Trećemu redu Presvetoga Trojstva i živjela kao svjetovna trinitarka. Molitvu, pokoru i pomoć potrebitima nastojala je uklopiti u bračne i majčinske dužnosti. Ljudi različitih društvenih slojeva dolazili su joj po savjet, ali ona nije napuštala obiteljsku odgovornost.

Životopisi joj pripisuju mistična viđenja i osobitu svjetlosnu pojavu u kojoj je navodno razabirala događaje i potrebe ljudi. O tim se iskustvima mnogo pisalo, ali pojedina proročanstva koja su joj kasnije pripisana nisu jednako pouzdano dokumentirana. Sigurnije je naglasiti plod tih iskustava: ustrajnu molitvu, služenje obitelji i pomoć siromašnima.

Poznavala je svetoga Vinka Pallottija i više crkvenih dostojanstvenika, ali je ostala laikinja bez javne službe. Njezin muž Domenico poslije je svjedočio o njezinoj strpljivosti i dobroti. Upravo njegovo svjedočanstvo pokazuje da je njezin duhovni život bio vidljiv ponajprije u načinu na koji je živjela s najbližima.

Umrla je 9. lipnja 1837. nakon bolesti. Pokopana je u Rimu, a posmrtni su ostatci poslije preneseni u baziliku San Crisogono. Pri jednom otvaranju groba 1868. tijelo je opisano kao očuvano, no izvori se ne slažu o kasnijem stanju pa ne treba tvrditi trajnu neraspadnutost.

Postupak za njezino proglašenje blaženom započeo je u 19. stoljeću. Papa Pio X. priznao joj je junačke kreposti 1906., a papa Benedikt XV. proglasio ju je blaženom 30. svibnja 1920. Njezin se spomendan slavi 9. lipnja.

Ana Marija Taigi ostala je primjer svetosti u bračnom i obiteljskom životu. Nije bila utemeljiteljica ni redovnica. Njezino se svjedočanstvo oblikovalo u vjernosti mužu, odgoju djece, skrbi za starije, gostoljubivosti i molitvi koja nije bježala od svakodnevnih dužnosti.