Blažena Alix Le Clerc

Blažena Alix Le Clerc bila je francuska redovnica i utemeljiteljica Kanonikinja svetoga Augustina Kongregacije Naše Gospe, posvećene obrazovanju djevojaka. Rodila se 2. veljače 1576. u Remiremontu u Vojvodstvu Lorraine, u imućnoj obitelji. U mladosti je voljela glazbu, ples i društveni život, a njezin se put promijenio nakon što se obitelj preselila u Mattaincourt.

Oko dvadesete godine teško se razboljela. Tijekom oporavka čitala je pobožnu knjigu i počela ozbiljnije razmišljati o smjeru svojega života. Obratila se mjesnom župniku Petru Fourieru, svećeniku koji je dobro poznavao siromaštvo i neobrazovanost seoskoga stanovništva. Alix nije privlačio nijedan postojeći oblik redovničkoga života. Prema njezinu svjedočanstvu, viđenje Blažene Djevice Marije pomoglo joj je prepoznati poziv na služenje djevojkama koje nisu imale pristup školi.

Četiri prijateljice pridružile su joj se u životu molitve, jednostavnosti i poučavanja. Na Božić 1597. položile su privatne zavjete pred Petrom Fourierom u župnoj crkvi. U srpnju 1598. otvorile su prvu besplatnu školu za djevojke u Poussayu. Ubrzo su nastale zajednice u Mattaincourtu, Saint-Mihielu, Nancyju, Pont-à-Moussonu, Verdunu i Saint-Nicolas-de-Portu. Sve su škole nosile ime Naše Gospe.

Alix i Fourier željeli su obrazovanje učiniti dostupnim siromašnima i bogatima. Učenice su primali bez obzira na to pripadaju li katoličkim ili protestantskim obiteljima, a sestre su uz školovanje obilazile bolesne i pomagale siromasima. Takav aktivan rad žena izvan stroge klauzure nailazio je na otpor crkvenih vlasti. Zajednica je zato morala pronaći oblik koji će sačuvati njezino poslanje i istodobno odgovarati tadašnjim kanonskim pravilima.

Kongregacija je prolazila kroz više stupnjeva crkvenoga priznanja, pa izvori navode različite godine odobrenja. Čvrsta je kronološka točka 6. ožujka 1617., kada je biskup Toula odobrio konstitucije zajednici u Nancyju. Alix i sestre te kuće položile su javne zavjete 2. prosinca 1618. Tada je uzela redovničko ime Terezija od Isusa. Izabrana je za prioricu i nastavila usmjeravati duhovni i praktični život novih zajednica.

Svaka je kuća zadržavala određenu samostalnost pod mjesnim biskupom, ali ih je povezivala ista augustinska baština i odgojno poslanje. Alix je obilazila zajednice, pomagala sestrama u oblikovanju škole i redovničkoga života te ih poticala da čuvaju jedinstvo. U središtu njezina rada bilo je poštovanje Božje prisutnosti u svakoj učenici. Obrazovanje nije shvaćala samo kao prenošenje znanja, nego kao put prema ljudskoj i kršćanskoj zrelosti.

Umrla je 9. siječnja 1622. u samostanu u Nancyju. Pokopana je u olovnom lijesu na samostanskom groblju. Francuska revolucija razorila je samostan i zatrla trag njezina groba, pa su dugo trajale bezuspješne potrage za posmrtnim ostatcima. Unatoč tome papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 4. svibnja 1947.

Godine 1950. skupina učenika pronašla je u podrumu jedne zgrade u Nancyju olovni lijes ukopan duboko pod zemljom. Ostatci su 1960. prepoznati kao Alixini, a 2007. preneseni su u kapelu katedrale u Nancyju. Ondje se danas čuvaju i štuju.

Kongregacija Naše Gospe proširila se Europom, a njezine su grane prenijele odgojno poslanje u Ameriku, Afriku i Aziju. Sestre Naše Gospe djeluju i u hrvatskim krajevima, osobito u školstvu, katehezi i župnom apostolatu. Djelo koje je započelo s pet mladih žena i malom školom u Lorrainei nadživjelo je političke prevrate, ratove i promjene obrazovnoga sustava.

Alix Le Clerc ne treba zamijeniti sa svetom Alice od Schaerbeeka, cistercitskom laikinjom iz 13. stoljeća, ni s blaženom Aletom iz Dijona iz 11. stoljeća. Njezino redovničko ime Terezija od Isusa također označuje istu osobu.

Spomendan blažene Alix Le Clerc slavi se 9. siječnja.