Blažena Aleta (Aleth) iz Dijona
- Slavi se
- 4. travnja
Blažena Aleta, poznata i kao Aleth ili Alette de Montbard, bila je burgundska plemkinja, supruga Tescelina le Rouxa i majka svetoga Bernarda iz Clairvauxa. Rodila se oko 1070. u Montbardu u Burgundiji. Živjela je u doba snažnoga razvoja redovništva i crkvene obnove, a njezina se obitelj duboko povezala s tim pokretom.
Aleta se vrlo mlada udala za Tescelina, gospodara dvorca Fontaine-lès-Dijon, poznatoga i kao Tescelin Sorrel. U njihovu se braku rodilo šest sinova i jedna kći. Najpoznatiji među njima bio je Bernard, budući opat Clairvauxa, propovjednik i crkveni naučitelj. Redovnički su put slijedili i njegova braća; među njima se posebno pamte Gérard i najmlađi Nivard. Njihova sestra Humbeline, odnosno Ombeline de Jully, također je prihvatila redovnički život.
Kasniji životopisci svetoga Bernarda oblikovali su sliku Alete kao žene čija je vjera prožimala obiteljski život. Dok je nosila Bernarda, prema predaji je imala viđenje koje je nagovijestilo njegovu buduću duhovnu ulogu. Mnogo je trajniji trag ostavio način na koji je odgajala djecu: nastojala ih je oblikovati u zrele i odgovorne kršćane, sjedinjene obiteljskom privrženošću, ali slobodne odgovoriti na redovnički poziv.
Njezino majčinstvo nije se zatvaralo u dvorac. Mjesna je predaja pamti kao „majku siromaha”, ženu koja je obilazila bolesne, napuštene i nemoćne te im osobno pomagala. Nije se ustručavala poslova koje plemićko društvo obično nije očekivalo od gospodarice imanja. Na blagdan svetoga Ambrozinijana okupljala je svećenike koji su dolazili na crkvenu svečanost, primala ih u dvorcu i sama posluživala za stolom.
Aletin je život bio kratak. Veći dio predaje smješta njezinu smrt u 1105., dok jedan župni zapis navodi 1107. Pokopana je u kripti opatije Saint-Bénigne u Dijonu. Opat Geranno dao je na njezinu sarkofagu prikazati šest sinova redovnika i kćer redovnicu. Taj je spomenik sažimao način na koji ju je Burgundija pamtila: kao majku čiji su dom, vjera i služenje ostavili dubok trag u sljedećem naraštaju.
Njezino se štovanje razvilo u Burgundiji neposredno nakon smrti. Ono je ostalo lokalno i priglasno, bez dokumentirane papinske beatifikacije ili formalne kanonizacije. Naslov blažene izražava tu dugotrajnu mjesnu pobožnost. Predaja također govori o prijenosu njezinih relikvija u Clairvaux 1250., uz grob sina Bernarda, no taj podatak nije jednako čvrsto potvrđen kao njezin pokop u Dijonu.
Aletino ime pojavljuje se u više oblika: Aleth, Alèthe, Alette, Aletta, Alice i Alix. U njezinu slučaju Alice je samo jedna od imenskih inačica. Ne treba je zamijeniti sa svetom Alicom od Schaerbeeka, cistercitskom redovnicom iz Brabanta koja je umrla u 13. stoljeću. Ni ime Aleth u naslovima bretonskih biskupa nije povezano s njom, jer ondje označuje grad.
Aletina se svetost u mjesnoj predaji ne veže uz crkvenu službu, samostanski položaj ili javno djelovanje, nego uz bračni i obiteljski život, odgoj djece i neposredno služenje potrebitima. Upravo se zato uz njezino ime često dodaje razlikovni naslov „majka svetoga Bernarda”, a katkad i „majka svetaca”. Potonji izraz ne znači da je svako od njezine djece formalno proglašeno svetim, nego sažima snažnu redovničku baštinu obitelji.
Spomendan blažene Alete (Aleth) iz Dijona slavi se 4. travnja.
