Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Svetkovina Bezgrešnoga začeća slavi Božju milost koja je Mariju, od prvoga trenutka njezina postojanja, sačuvala od istočnoga grijeha radi poslanja da bude Majka Kristova. Ne slavi se Isusovo začeće u Marijinu krilu; njemu je posvećena svetkovina Navještenja. Ovdje je riječ o Marijinu začeću i o daru koji je primila po zaslugama Isusa Krista, jedinoga Spasitelja ljudskoga roda.

Ta razlika čuva samo središte dogme. Marija nije izuzeta iz potrebe za Kristovim otkupljenjem niti spašena neovisno o njemu. U njoj je otkupljenje djelovalo na jedinstven, preventivan način: milost ju je očuvala od ljage istočnoga grijeha prije nego što bi je ta ljaga dotaknula. Teološka predaja to je sažela slikom savršenijega izbavljenja — Bog može čovjeka podići nakon pada, ali može i sačuvati od pada.

Crkveno razumijevanje toga otajstva sazrijevalo je stoljećima. Blagdan Marijina začeća pojavio se na kršćanskom Istoku u 7. stoljeću, a zatim se proširio na Zapad. Vjernička pobožnost često je jasnije osjećala puninu Marijine svetosti nego što su je teolozi mogli odmah objasniti. Sveti Bernard iz Clairvauxa i sveti Toma Akvinski, premda duboko odani Mariji, nisu prihvatili kasniju formulaciju jer im nije bilo jasno kako je uskladiti sa sveopćom potrebom za Kristovim spasenjem.

Važan odgovor oblikovali su franjevački teolozi William of Ware i blaženi Ivan Duns Scot. Naglasili su da Bezgrešno začeće ne umanjuje Kristovo otkupiteljsko djelo, nego pokazuje njegovu potpunu snagu. Marija je spašena po Kristu na najdublji način: njegovim zaslugama od početka je primila milost koja ju je pripravila za slobodan odgovor Bogu.

Papa Pio IX. svečano je definirao dogmu 1854. u buli Ineffabilis Deus. Definicija ne tvrdi da Mariji nije trebala milost niti da je vlastitom snagom bila bez grijeha. Sve pripisuje Božjoj povlastici, darovanoj „u vidu zasluga Isusa Krista”. Tako marijanska vjera ostaje kristocentrična: što se u Mariji slavi, djelo je Trojedinoga Boga i plod Kristova otkupljenja.

Evanđeoski pozdrav „milosti puna” Crkva čita u svjetlu čitava Marijina poziva. Ona prima milost kako bi vjerom prihvatila Riječ, nosila Krista i ostala uz njega sve do križa. Bezgrešno začeće zato nije tvrdnja o udaljenoj, nedostižnoj iznimci, nego znak onoga što Božja milost želi učiniti u čovjeku: osloboditi ga od grijeha i osposobiti za odgovor ljubavi.

Svetkovina se slavi 8. prosinca, devet mjeseci prije blagdana Marijina rođenja. U Mariji Crkva gleda početak novoga stvaranja: osobu potpuno primljenu u milost, a ipak istinski slobodnu da Bogu kaže svoj pristanak. Njezina povlastica ne odvaja je od otkupljenih, nego u njoj unaprijed pokazuje pobjedu milosti kojoj se cijela Crkva nada.