Alfred Veliki, kralj Wessexa

Alfred Veliki bio je anglosaski kralj Wessexa, vojskovođa, zakonodavac i pokrovitelj obrazovanja. Rodio se 849. u Wantageu u današnjem Berkshireu kao sin kralja Æthelwulfa i njegove supruge Osburge. Odrastao je u kraljevskoj obitelji u vrijeme kada su danski Vikinzi sve snažnije napadali anglosaska kraljevstva.

Kao dječak putovao je u Rim, gdje ga je primio papa Lav IV. Taj je događaj kasnija predaja katkad tumačila kao neku vrstu kraljevskoga pomazanja, ali Alfred tada nije postao vladar. Na prijestolje Wessexa stupio je tek nakon smrti svoga brata Æthelreda u travnju 871. Preuzeo je kraljevstvo iscrpljeno dugim ratovima i suočeno s protivnikom koji je već osvojio velik dio Engleske.

Alfred je u prvim godinama vladanja doživio i pobjede i teške poraze. Presudan trenutak nastupio je 878., kada je kod Edingtona porazio vojsku danskoga vođe Guthruma. Nakon pobjede postignut je mir, a Guthrum je primio krštenje. Alfred je time Wessexu osigurao predah i sačuvao jezgru anglosaske vlasti na jugu zemlje. Poslije je učvrstio utjecaj i nad dijelom Mercije te preuzeo London.

Mir nije shvatio kao razlog za prestanak obrane. Preustrojio je vojsku kako bi dio ljudi uvijek bio spreman za službu, a drugi dio mogao obrađivati zemlju. Razvio je mrežu utvrđenih naselja, poznatih kao burhs, koja su štitila stanovništvo i omogućivala brži odgovor na napade. Gradio je i brodove, zbog čega ga se često naziva začetnikom engleske mornarice. Te su mjere promijenile način obrane kraljevstva i stvorile temelje na kojima će njegovi nasljednici postupno ujediniti Englesku.

Alfred nije ostao zapamćen samo kao ratnik. Smatrao je da je slabljenje učenja jedan od uzroka krize njegova naroda. Na dvor je pozvao učenjake iz Engleske, Walesa i Franačkoga Carstva te poticao obrazovanje svećenstva i mladih plemića. Latinski je ozbiljnije učio tek u odrasloj dobi. Pokrenuo je prevođenje važnih knjiga na staroengleski kako bi ih mogli čitati oni koji nisu poznavali latinski.

S njegovim se imenom povezuje prijevod Pastoralnoga pravila pape Grgura Velikoga, a njegov je krug prevodio i Boetijevu Utjehu filozofije, Bedinu crkvenu povijest i Orozijevu svjetsku povijest. Nije uvijek moguće sa sigurnošću odrediti koliko je pojedini tekst preveo sam kralj, a koliko njegovi suradnici, ali je njegovo pokroviteljstvo bilo odlučujuće. Obrazovanje je povezao s odgovornim vladanjem: vladari, suci i svećenici trebali su razumjeti knjige koje oblikuju kršćanski i pravni poredak.

Alfred je uredio i zbirku zakona u kojoj je starije anglosaske propise povezao s biblijskim načelima i zakonima svojih prethodnika. Nije stvorio englesko opće pravo u današnjem smislu, ali je njegov zakonodavni rad pridonio razvoju uređenije kraljevske uprave. Obnavljao je crkve i samostane razorene u ratovima te osnivao nove zajednice. U njegovu su se kraljevanju vojna obrana, pismenost, zakon i kršćanska odgovornost vladara nadopunjavali.

Umro je 899. i pokopan u Winchesteru. Nadimak „Veliki” dobio je u kasnijim stoljećima, a ostao je jedini engleski kralj kojega povijesna tradicija redovito naziva tim naslovom. Njegovi su nasljednici nastavili borbu protiv danske vlasti i izgradnju jedinstvenoga engleskog kraljevstva.

Alfred je bio predan kršćanski kralj, ali Katolička Crkva nije ga službeno kanonizirala niti ga uvrštava među svoje svece. Pojedine anglikanske i pravoslavne sredine njeguju njegov spomen, a neki popularni izvori pridaju mu svetački naslov. Datum 28. studenoga, koji se uz njega ponegdje navodi, nije potvrđen kao katolički liturgijski spomendan. Zato se ovdje predstavlja pod povijesnim naslovom Alfred Veliki, kralj Wessexa, bez naslova svetoga.