Pobožnost prozvana Majčin čas, kako to opisuje i preporuča Direktorij, odnosi se na događaj Velike subote 'dok tijelo Sina leži u grobu a njegova je duša sišla nad pakao, kako bi navijestila svojim predcima neposredno oslobađanje iz kraja tame, Djevica, ispunjena vjerom, anticipirajući i uosobljujući Crkvu, čeka Sinovljevu pobjedu nad smrću». U izradi Majčinog časa prilagodili smo talijansko izdanje od E. Tonilolo, L ora della Madre, Rim 1983, objavljen s imprimaturom G. Canestri, vicegerente, od 25. 3. 1983.
Ulazna pjesma, znak križa i pozdrav: Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.
Uvod: Braćo i sestre jučer smo motrili Raspetog Gospodina Isusa Krista, vidjeli smo da je bio izdan, napušten, osuđen i ubijen; skupa s Majkom i malim brojem vjernika pratili smo ga do groba. Danas se on odmara pod zemljom, obavijen platnom u novom grobu. Danas je subota počinka Gospodnjeg, počinak Otkupitelja koji je izvršio djelo spasenja koje mu je bio povjerio Otac. On se odmara na nekom mjestu, ne u grobu nego u vjeri svetih. Danas je dakle, njegov odmor u vjeri Majke, jedine koja je uvijek vjerovala i vjeruje da će On uskrsnuti od mrtvih.
V elika subota je Marijina subota, čas njene vjere, čas u kojemu ona kao Družica Otkupitelja nadopunja u sebi ono što nedostaje Muci Kristovoj, u patnji srca i tami duha, u trenutku u kojemu kao Majka Crkve u ime svih otkupljenika vjeruje, nada se i ljubi. Da bi mogli dostojno s Marijom živjeti njen i naš Čas vjere u iščekivanju Kristova Uskrsnuća ponizno molimo Gospodina da iz ljubavi prema Majci svojom krvlju opere naše grijehe. Kratka šutnja.
Himan: Mračna šutnja nad svijetom noć mrkla širila se srcima ugasilo se svjetlo vjere Riječ je sada u grobu šutjela
Apostoli su bili raspršeni samo ti si Marijo vjerovala moleći čekala si novi dan povratak Života od mrtvih
Majko vjernika i Uskrsnuća svijetli pute Crkvi daj da s radošću i vjerni i mi izričemo tvoj «neka mi bude»
Tebi moćni Oče neka je čast
Tebi Sine, pobjedniče smrti Tebi Duše, izvore života Presvetom Trojstvu neka je slava. Amen.
Psalmodija: Ps 16 (15). Gospodin - moja baština
Ant. Tijelo mi spokojno počiva
Čuvaj me, Bože,*
jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar,* nema mi blaženstva bez tebe!« Svetima na zemlji, odličnim ljudima,* sva naklonost moja!
```
Gomilaju patnje svoje * koji slijede bogove tuđe. Ja ljevanica njihovih nalijevat neću, * ime im spominjat neću usnama. Gospodin mi je baština i čaša: * Ti u ruci držiš moju sudbinu. Na divnu zemlju padoše mi konopi, * vrlo mi je mila moja baština. Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, * te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima; * jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče duša, * pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju * ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, * sebi zdesna blaženstvo vječno. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome... Ant. Tijelo mi spokojno počiva. Ps 116 (115) Ant. 2. Uzet ću čašu spasenja i tebi ću prinijeti žrtvu hvale. Ja vjerujem i kada kažem: * »Nesretan sam veoma.« U smetenosti svojoj rekoh: * »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu * za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja * i zazvati ime Gospodnje. Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje * pred svim pukom njegovim. Dragocjena je u očima Gospodnjim * smrt pobožnika njegovih. Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin službenice tvoje: * ti si razriješio okove moje. Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, * zazvat ću ime Gospodnje. Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje * pred svim pukom njegovim, u predvorjima Doma Gospodnjega, * posred tebe, Jeruzaleme! Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome... Ant. Uzet ću čašu spasenja i tebi ću prinijeti žrtvu hvale. Ps 116 (114). Pjesma zahvalnica
```
```
Ljubim Gospodina, jer čuje * vapaj molitve moje: uho svoje prignu k meni * u dan u koji ga zazvah. Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, * snašla me muka i tjeskoba. Tada zazvah ime Gospodnje: * »Gospodine, spasi život moj!« -
```
```
Ant. 1. Gospodine, život mi od smrti izbavi, noge od pada.
```
Dobrostiv je Gospodin i pravedan, * pun sućuti je Bog naš. Gospodin čuva bezazlene: * u nevolji bijah, on me izbavi. Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, * jer Gospodin je dobrotvor tvoj: On mi život od smrti izbavi, * oči moje od suza, noge od pada. Hodit ću pred licem Gospodnjim * u zemlji živih. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome...
Ant. Gospodine, život mi od smrti izbavi, noge od pada.
Čitanja: Iz Evanđelja po Ivanu (19, 25 - 42)
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
Otpjev: R. Kao janje na klanje odvedoše njega * predadoše ga na smrt da oživi narod svoj.
O. Sam se ponudio na smrt među zlikovce je bio ubrojen. Da živi narod svoj.
Iz govora Grgura iz Nikomedie, biskupa
Predmet našeg govora je stalna prisutnost herojske Majke na grobu Sina. Dok su se uistinu svi povukli, samo Majka Marija goreći velikim plamenom ljubavi s vjerom i neustrašivom hrabrošću, sjedila je pored groba, ne podsjećajući se na hranu i san, usredotočena da se nasiti Uskrsnućem koje čini blaženim. Samo je Majka, dakle, bila svjedok događaja koji su prethodili Uskrsnuću i čula je blago i utješno podrhtavanje zemlje, koje je probudilo one koji su bili mrtvi i uspavalo straže koje su bdjele na grobu.
Zato smatram da je njoj prvoj bilo navješteno božansko Uskrsnuće: kao što se uistinu radovala neizrecivom Utjelovljenju, tako je klicala zbog ukazanja i sjaja uskrslog Sina. Bila je Majka, njoj su bila povjerena otajstva utjelovljenja, njoj samoj Gospodin je pokazao čudesa Uskrsnuća, na uzvišeniji način nego Apostolima i vjernim ženama, pa i iznad anđeoskih razumijevanja. Zato je nju odmah i prija nego druge obavilo ižaravajuće svjetlo uskrsnuća. Zaslužuje dakle, ovaj dan radosti započeti zahvalom koju je Marija izrekla dok je sjedila na grobu. Ona je uistinu u nutarnjoj šutnji provela vrijeme koje je prethodilo uskrsnuću, prisjećajući se i razmišljajući o neizrecivom otajstvu: govorila je Onome koji je ispunio nečuveni Božji plan i tako mu u šutnji govorila:
«Gospodine, u svojoj božanskoj naravi ne možeš trpjeti i besmrtan si, ali kao čovjek si trpio u našoj ljudskoj naravi; sada ležiš u krilu zemlje, ti koji nisi ostavio Očevo krilo. U cijeli svijet ne može se zatvoriti tvoje božanstvo, a u jednom grobu zatvoreno je tvoje tijelo. Radosno te prihvaćaju duše pravednika; radosnim glasom ti kliču, otkupitelju; prosvijetljene tvojim ižaravajućim sjajem navješćuju tvoju otajstvenu ljubav prema čovjeku. Pokaži i stanovnicima svijeta trofeje tvoje pobjede. Ti koji si na nevidljiv način svuda prisutan, objavi se u ljepoti koja tebi pripada. Obasjaj zemlju sjajem tvoga uskrsnuća. Uskrsni u tijelu, Ti koji ne možeš biti zatvoren u božanstvu. Probudi se, dakle, Ti koji besan bdiješ kroz stoljeća! Ustani, i neka te hvalama okruži zajednica naroda. Ustani u obranu tvojih siromaha, rasprši do uništenja protivne sile.
O sunce pravde, oslobodi svjetla tvog ponovnog rođenja. Neka budu svijetu objavljene bljesci tvoje pobjede; neka svima bude poznato tvoje spasenje: Neka vide siromasi i neka se raduju (Ps 68,33). Da i ja vidim žuđeno lice mog najpoželjnijeg Gospodina; da motrim nadljudsku ljepotu Božanskog Sina, i vidim podizanje slave proslavljenog Boga, da mogu ponovno slušati njegov glas koji govori blage riječi pune milosti. Kao što si kod rođenja, prvo Majku obradovao, tako joj se ukaži i navijesti joj prvoj radost tvoga Uskrsnuća. Ukaži se, Ti koji uvijek ostaješ s njom, čuvajući je nepobjedivu».
Dok je Djevica, vična u Bogu, tako slavi i moli; Sin joj objavi sjaj uskrsnuća; jer je dužnost častiti Majku, počasti je svojim prvim ukazanjem. Bilo je uistinu pravedno, da prva prihvati radost svijeta Ona koja je nama bila uzrok punine radosti; Ona kojoj su bila povjerena nebeska otajstva, Ona koju je u Muci Kristovoj probolo bezbroj mačeva. Bilo je pravedno, da kao što je bila dionicom patnji svoga Sina, kuša unaprijed božansku radost. O Gospe, koji si ga prva vidjela i navijestila, objavi i našim srcima Kristov sjaj, naše preslatko svjetlo! Njemu, slava, čast, hvala s ocem i duhom Svetim, sada i u vijeke vjekova. Amen.
Otpjev: R. Hvala Bogu koji nam daje pobjedu * po Gospodinu našemu Isusu Kristu. O. Uistinu si blagoslovljena među ženama jer si prokletstvo Eve u blagoslov okrenula. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
Završna molitva: Nakon što smo motrili i kušali patnju i nadu Majke Božje, obratimo se Kristu, našem životu, riječima drevnih otaca, i molimo i u nas ulije herojsku vjeru koju je po Duhu Svetome darova svojoj Majci.
Pomolimo se: O Sine Djevice, o Bože Djevice i Stvoritelju svijeta! Tvoja je Muka, tvoja duboka mudrost! Ti znaš što si bio i što si postao. Da bi spasio čovjeka Ti si se udostojao prihvatiti sramotnu patnju, kao jaganjac uzao si na sebe naše grijehe i uništio ih svojom smrću, Spasitelju koji si uskrsnuo i sve spasio, Ti si udijelio milost tvojoj Majci da ti može klicati. «O Sine moj i Bože moj». Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Završna pjesma.