1. Pripovijeda se da je neka pobožna žena htjela znati koje su duše Isusu najdraže. Jednog dana pod sv. Misom prilikom podizanja posvećene Hostije vidjela je Dijete Isusa na oltaru i s njim tri djevice. Isus se približio prvoj i iskazivao joj nježnost. Približio se drugoj otklonio s njenog lica veo, udario je i okrenuo joj leda; malo nakon toga, vidjevši da se jako ožalostila, Dijete Isus je sa velikom profinjenošću i nježnošću utješi. Približio se trećoj, uzeo je pod ruku, udario je i otjerao od sebe. Sto je više bila udarana i odbijana u većoj poniznosti mu se približavala i išla za Njim. I tako viđenje prestade. Pobožna je žena imala veliku želju saznati značenje viđenja. Ponovno joj se ukazao Isus i rekao: "Na zemlji držim tri vrste duša koje me ljube. Prve me ljube ali njihova ljubav je tako slaba. Ako nisu pomilovane duhovnim utjehama uznemiruju se i nalaze u opasnosti da mi okrenu leđa. Prva djevica predstavlja te duše. Druga djevica je slika onih koji me ljube jačom ljubavlju ali imaju potrebu s vremena na vrijeme biti utješene. Treća je slika jakih duša koje, iako su uvijek u suhoćama bez duhovnih utjeha čine sve što mogu da mi se dopadnu. Te duše ja najviše ljubim".
2. Pripovijeda Pelbarto da je živio neki vojnik pun poroka. Imao je vrlo pobožnu ženu. Budući da ga nije uspijevala urazumiti, često mu je preporučivala da izmoli jednu Zdravo Mariju svaki dan pred slikom Presvete Djevice. Jednog dana dok je bio na putu odlučio je sagriješiti uđe u neku Crkvu u kojoj je bila slika Marije s Djetetom Isusom. Klekne i izmoli jednu Zdravo Mariju. Tada ugleda da je Dijete koje je Gospa držala u naručju promijenilo izgled i postalo obliveno krvlju. Vojnik uskliknu: "O koji je drznik tako postupao prema Djetetu?!" Marija mu odgovori: "Vi grešnici tako postupate s mojim Sinom". Njega to duboko potrese i sa suzama u očima zamoli Mariju nazivajući je Majkom milosrđa da mu isprosi oproštenje.
Ona mu odgovori: "Vi grešnici me nazivate Majkom milosrđa, ali ne propuštate da me činite i majkom žalosti i bijede". Grešnik je nastavio svoju prošnju a Marija se okrenula k svome Sinu i zamolila oproštenje za njega. Izgledalo je kao da će je Isus odbiti, ali mu Marija reče: "Sine, neću se dići ispred tvojih nogu dok ne oprostiš ovom ožalošćenom koji se meni utječe". Isus joj tada reče: " Majko moja, nikad ti ništa nisam odbio. Ti želiš da mu bude oprošteno, neka ti bude. Kao znak praštanja želim da mi dođe poljubiti ove rane". Vojnik se približio i dok je ljubio rane Djeteta Isusa one su se zatvarale i nestajale. Vratio se kući, zamolio i ženu da mu oprosti i do smrti proveo uzoran kršćanski život u pokori.
3. Pripovijeda se da je pobožni engleski dječak Edmund u društvu druge djece prolazio pašnjakom s pobožnošću i ljubavlju u srcu prema Isusu Kristu. Tada mu se približilo neko dijete i pozdravilo ga: "Edmunde neka te Bog spasi". Upitalo ga je da li ga poznaje. Dječak je odgovori da ne. Dijete je nastavilo: kako ne kad sam uvijek uza te. Ako me želiš upoznati pogledaj mi čelo. Edmund pogleda bolje i vidje da na čelu piše: Isus Krist, Kralj. Dijete Isus je tada nadodalo: "To je moje ime. Želim da na spomen ljubavi koju imam prema tebi svaku večer na svom čelu napraviš znak križa prizivajući moje ime. Ono će te osloboditi od iznenadne smrti, kao i svakoga tko to bude činio". Otada se Edmund uvijek tako ponašao. Jedanput mu je sam đavao uhvatio ruku da ne čini znak križa i ne zaziva ime Isusovo, ali ga je on pobijedio molitvom. Đavao je dodao daje to ime najjače oružje protiv njega.
4. Časna sestra Ivana od Isusa i Marije, franjevka, jednog je dana meditirala o Djetetu Isusu koje je progonio Herod. Začula je veliku buku u kući kao da netko nekoga goni. Zatim je ugledala
prelijepo Dijete pred sobom koje joj reče: "Moja Ivana, pomozi mi i spasi me, ja sam Isus Nazarećanin, bježim od grešnika koji me progone gore od Heroda. Žele me ubiti, spasi me ti svojom ljubavlju".
5. Pripovijeda se u životu p. Zucchia, isusovca, koji je bio vrlo pobožan Djetetu Isusu i služio se sličicama da zadobije duše za Boga. Jednog dana je dao sliku Djeteta Isusa nekoj djevojci koja je čuvala nevinost duše. Nije bila osobito pobožna i nije ni pomišljala na redovnički poziv. Ona je prihvatila dar i upitala što da radi s tim Djetetom. Pobožni isusovac joj reče da ga stavi na stalak klavira koji je voljela svirati. Tako je djevojka često promatrala tu sliku. Malo po malo u njenom se srcu počela buditi pobožnost i želja za savršenstvom. Nakon nekog vremena otišla je p. Zucchiju i rekla mu da ju je Dijete privuklo svojom ljubavlju. Pomalo se oslobađajući je od svih zemaljskih ljubavi ona odluči postati redovnica.
6. Službenica Božja, časna sestra Margareta od Presvetog Sakramenta dobila je od Boga posebno poslanje da širi pobožnost prema Djetetu Isusu. Jednoga dana poslije svete Pričesti Dijete Isus joj se ukaza i reče: "Po Pričesti ću te učiniti dionicom moje nevinosti i jednostavnosti, koje sam imao u djetinjstvu. Odvojio sam tvoje srce od ljubavi i sklonosti prema grijehu, a ubuduće ću te sve više oslobađati od nesavršenosti. Nećeš više slušati zemaljski govor i ja ću iz dana u dan u tebi proizvoditi nove učinke milosti. Sudjeluj u stanju i otajstvu moga djetinjstva. Izabrao sam te da častiš moje Djetinjstvo i nevinost. Želim te počastiti posebnim zavjetima i želim da se otajstvo moga Djetinjstva časti na zemlji." Jednom drugom prilikom Isus je od sestre Margarete tražio da čini pokoru i zadovoljštinu za grijehe naroda. Daje utješio kazao joj je: "Moja zaručnice, ne boj se, ja ću s tobom raditi, crpi snagu iz blaga moga Djetinjstva, po zaslugama tog otajstva nad- vladat ćeš sve poteškoće". (Primjeri su preuzeti iz Opere ascetiche sv. Alfonsa Marije Liguorija. Torino 1845. st. 390-392)
Dođi, Mali Isuse
Ovaj se događaj zbio u jednoj maloj mađarskoj župi u vrijeme komunizma i progona Crkve. Djeca, poučena u vjeri u svojim obiteljima, rado su dolazila na župski vjeronauk i redovito pristupala Svetim Sakramentima.
Medu njima se osobito isticala desetogodišnja djevojčica Anđelina. Primjer svima u svemu, a osobito u hrabrom svjedočenju vjere. Zbog toga je u školi često imala velikih problema od strane svoje učiteljice Gertrude, uvjerene ateistice, čiji je i bio zadatak uništiti vjeru u narodu, osobito u srcima djece. Da bi imala snage izdržati sve to Anđelina zamoli župnika da joj dozvoli svaki dan primati Isusa u Sv. Pričesti. To je još više ražestilo njenu "drugaricu", koja je uvijek pronalazila nove načine daje ponizi. Nekoliko dana prije Božića smatrala je da je napokon pronašla način kako će u Anđelini. a time i u ostaloj djeci uništiti vjeru.
Dijete, rekla je - ako te roditelji zovu, što činiš? Dolazim. Zamisli Oni zovu umrlu baku? Ona ne dolazi. Kada bi zvali Crvenkapicu i njenu bakicu i one ne bi došle? Ne. jer su iz bajke. Naravno, a sada ćemo nešto isprobati. Anđelina, izađi iz razreda. Dijete je izašlo. A sada djeco, rekla je učenicima, zovite je svi. Svi zajedno! Anđelina. Anđelina! - svih trideset grla zvalo je prijateljicu. Anđelina je došla, sami vidite draga djeco.
Ako netko postoji, na zov dolazi. Ali ako ne postoji - neće doći! Ima li nekoga među vama tko još vjeruje da postoji Dijete Isus? Da - odazvali su se neki hrabri. A ti Anđelina, vjeruješ li da će Dijete Isus čuti i doći? Da, vjerujem! Onda sada vičite svi zajedno: Dođi Mali Isuse! Šutnja. Odjednom mala Anđelina stane na sredinu razreda. Onda dobro, mi ćemo Ga dozvati. Vičimo zajedno: Dođi Mali Isuse! Sva djeca podigla su ruke. Plamtećim očima, sa srcima punim vjere i pouzdanja počela su vikati... Dođi Mali Isuse! Učiteljica im naređuje da prestanu. Sve su oči usmjerene prema Anđelini. Tišina.... Odjednom je glas Anđelinin prekinuo šutnju. Još zovimo! Tada je nastao gromoglasni usklik koji bi srušio zidove: Dođi Mali Isuse!
I najednom vrata se sama otvoriše i u razred uđe blještavo svjetlo. Svjetlost je rasla i oblikovala se u kuglu, razilazeći se na sve strane, iz koje je izašlo Maleno Djetešce, tako lijepo kakvo djeca nikada nisu vidjela. Djetešce im se par minuta smješkalo ništa ne govoreći, a zatim je polako nestajalo. Odjednom je šutnju prekinuo vrisak učiteljice. On je došao! Istrčala je vičući iz razreda i tresnula vratima. Anđelina je mirno rekla prijateljicama: Vidite, On postoji, zato se sada zahvalimo Svi su kleknuli i izmolili Oče naš, Zdravomariju, Slava Ocu.... zvono je zazvonilo. Napustili su razred.... Događaj se brzo proširio. Saznao je župnik i saslušavši ih rekao - sve mora da je istina. Evo dokaza što znači moć molitve koja proizlazi iz vjere. Vjera prenosi brda. Svi koji vjeruju i štuju Dijete Isusa dobivaju posebne milosti u svim potrebama. Učiteljica je poludjela, završila u umobolnici i stalno ponavljala: On je došao! - i tako nesvjesno svjedočila ono protiv čega se borila. (s poljskog preveo p. Andrzej Wosco)
Pismo Malom Isusu
Samo sam dva puta u životu prekršio službenu tajnu i otvorio tuđe pismo, pričao je umirovljeni poštanski službenik M. M. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata, kada sam vodio poštu u jednom malom slavonskom selu.
Bližio se Božić i posla je bilo na pretek. Razvrstavajući pisma iz poštanskih sandučića, došlo mi je pod ruku jedno pismo bez marke sa naslovom: "Dragom Malom Isusu u Nebo!" Pošiljatelj nije bio naznačen. Dugo sam gledao pismo, očito pisano dječjom rukom. Po pravilu službe trebao sam ga spaliti. No, to nisam učinio. Otvorio sam ga, sluteći mu sadržaj.
Na običnom listu školske teke, uz dosta grešaka, pisalo je:
"Dragi Mali Isuse!
Ti ćeš ovoga Božića slati darove dobroj djeci. Za mene sigurno nisi znao, jer nisam nikada ništa dobio. Mama je bolesna. Ja moram čuvati maloga brata i seku, pa ti nisam mogao prije pisati. Tata jako pije i tuče me. Molim te, dragi Isuse, nemoj me zaboraviti."
Tunjica Koporčić, učenik II razreda, Ciglana
Toga Božića Mali je Isus uslišao zaboravljenog Tunjicu. Dobio je veliki paket sa darovima u odjeći, igračkama i slatkišima. Što sam mogao drugo nego darovati dječaka, da mu taj Božić načinim sretnim i radosnim. Mali je Isus očito mene odabrao da učinim djelo kršćanskog milosrđa. Nakon toga stiglo je drugo pismo sa istom adresom. Ovaj puta sam ga otvorio bez razmišljanja. U
njemu je pisalo:
Dragi Mali Isuse!
Dobio sam veliki paket. Hvala ti! Kako sam se obradovao svemu, a posebno cipelama i slikovnici. Mama je plakala. Ti si mi sigurno slao i prije, samo je to naš poštar pokrao. Još jednom hvala. Tunjica (Glasnik Srca Isusova i Marijina br. 12 1951.)