Beskrajna blaga Srca Isusova
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski
Evo najvećeg čuda koje sam opjevao, slušajte predodređenici i sjedinite s mojom vaše melodije. Uzdižem se iznad samoga sebe, uspinjem se do blaženika i uzlazim do Najvišeg među kraljevima, uzvišenijem od svih nebesa. Što vidim? Cijelo se Nebo divi, cijelo Nebo je začuđeno, vidim ono što ne mogu izreći, dođi kontempliraj predodređeniče. Anđeli, molim vas kažite mi što je taj lijepi plamen koji odsjajva? To je Srce Marijina Sina i Jedinorođenoga Sina Božjega. Smrtniče, s anđelima se klanjaj Srcu kojemu se treba klanjati, navještaj i pjevaj slave Srcu koje je ljubav ranila. Veliko otajstvo slave koje se ovdje na zemlji uopće ne shvaća! I treba puno vjere za vjerovati kada ga srce ne kuša.
To Srce, ako neka osoba k njemu dođe, slavi Boga svoga Stvoritelja, slavi njegovo milosrđe i iskazuje mu savršenu čast. O kojeg li čuda, Ono se svaki čas ponizuje pred svojim Ocem, slavi, klanja se i moćno za nas zagovara. O neizrecivo čudo! Srce puno Božanstva! Srce beskrajno dostojno klanjanja u Presvetom Trojstvu. O koje li plamenove prema svom Ocu u visine dan i noć uzdiže to Srce! O kako ljubi čovjeka svog brata čistom i gorućom ljubavlju! O veliko Srce, o goruća pećnice! O čudesni ognju koji obilno ižaravaš plamen da zapali. Nebo i zemlju! Budući da je Srce, neprestano nas ljubi svakog časa, ljubi nas kao samoga sebe, preobilno, beskrajno.
To je Srce uzvišenih srdaca, Srce istinskih predodređenika, veća žrtva od svih žrtava, koje oprašta njihove grijehe. Iz tog Srca najsvetije duše, najveći prijatelji Spasiteljevi crpili su najčišće plamene, neizrecivu gorljivu ljubav. Evo istinskoga blaga milosti Isusa Krista, čudesnog izvora svih darova Duha Svetoga. Tu je izvor života iz kojega su crpili svi sveci, lijepi plamen kojim su im srca bila zapaljena. U tom Srcu se nalazi sve oružje, najveće skladište, za pobijediti svako zlo prihvaćanjem svete čiste milosti. To je sveto utočište gdje se može pobjeći od svakog grijeha, gdje i najnesavršenije duše lagano postaju svete.
Evo utvrđena grada u kojem se nikada ne vrijeđa, istinske potopne korablje koja nikada nije potonula. To veliko otvoreno Srce dira i razoružava Boga osvetnika, rana Srca i božanska usta koja mole milost čine ga pobjednikom. Nikada u tom Srcu, Bog Otac nije udario siromašnog grešnika. Isusovo Srce smiruje njegovu srdžbu i zadobiva praštanje i milost. Tu su sveta vrata boravišta Zaručnika u kojem je čista duša opojena najslađim vinom ljubavi. U tom Srcu duša je ispunjena miomirisom najljepših parfema, zapaljena nesvakodnevnom vatrom. To Srce je živuća korablja koja sadrži sav zakon, tajne nevinih duša i otajstva vjere.
U svom Srcu naš Učitelj oblikuje sve tajne svoje ljubavi, prije nego li je objavi i jednog dana ostvari. Njegovo Srce je smislilo riječi prije nego li ih je izreklo, mislilo na čudesa prije nego što su učinjena. S tog izvora svjetla crpe ljubljeni Isusa Krista najveća otajstva i najveće darove Duha Svetoga. Na tom izvoru nevinosti oblikovali su se svi sveci, u njemu su se rodili i ostvarili svi njihovi planovi. To Srce je otvor u stijeni gdje se nalazi slatki mir, ono je Raj na zemlji gdje borave savršeni ljudi. Na tom mjestu se odmaraju najveći Isusovi prijatelji, i u njegovu Srcu se pripravljaju za najuzvišenije kreposti. O veliko Srce, o duboki ponore duboke poniznosti, o veliko Srce, o uzvišeno prijestolje savršene ljubavi.
O veliko Srce, čudo svijeta, koje sadržiš sve u istini, Nebo, zemlju, more i svu svetost Trojstva. Slaveći to divno Srce dostojno klanjanja, slavim i divno Srce njegove Majke koje je usko s njim sjedinjeno. Ne klanjam se samo slavnom Srcu moga Boga, nego u njemu častim Srce Kraljice Neba. Kršćani, po Marijinom Srcu ljubi se Srce Isusovo, jer je Isus zaživio po njenom Srcu i njenim krepostima. Od krvi iz njenog gorućeg Srca je oblikovano Srce Isusovo. Oni su samo jedno srce i jedna duša, jedno i drugo moraju biti ljubljeni. Duše, nepodijeljene se izgubite u ta dva čudesna Srca, i jedno i drugo vas potiču da vidite njihova dva Srca kao jedno. Drage duše, uspinjite se skrovito, po tom nježnom Marijinom Srcu do Srca previšnjega. Brzo ćete postati savršene ljubeći to Srce kako dolikuje. BOG SAM.
Preobilna ljubav Srca Isusova
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski
Pođimo do kraja svetišta, uđimo u to čudesno Srce da ljubimo po njegovu uzoru i motrimo njegovu preobilnu ljubav. Promatrajmo u Marijinom krilu malo Srce djeteta koje je sama vatra i koje puno Duha Svetoga viče: 'Ljubav, ljubav, ljubav prema Bogu! Spremno je moje Srce, Bože Oče, vršiti volju tvoju. Već u krilu moje Majke podlažem se u istini. Klanjam ti se i ljubim te, evo me, raspolaži sa mnom. Stavljam usred samoga sebe tvoj križ i zakon. Već od sada vidim da trebam prigrliti Križ i na njemu umrijeti. Želim to, moj Bože, to izabirem. Moja ljubav više ne može trpjeti da ljudi propadaju. Želim umrijeti, umirem od želje da zaustavim njihovo gubljenje. Majko moja, ti si mi najdraža, ispunjam te svojim milostima, da bi bila majka i utočište grešnika.'
To Srce u ljubavi koja ga potiče ide u susret Ivanu, svome Prethodniku, i ispunja njegovo srce radošću, milošću i slašću. U cijelom svom djetinjstvu po preobilnom trpljenju i velikom siromaštvu Isus nam pokazuje preobilje ljubavi. Iz svoje štale svima nam naviješta da mu je Srce preljupko, da je tako siromašan u jaslicama, da izgleda nevoljan. Budući da još ne može umrijeti, ljubav potiče njegovo Srce da bude obrezan kako bi trpio i dao nam svoju krv. Evo žrtve u hramu, on zadovoljava Božjoj srdžbi, iskazuje mu uzvišenu čast i potpuno se za nas prikazuje. Ako bježi u Egipat, pod tom slabošću prikriva želju za našim spasenjem, ljubav ga goni, traži nas, želi nas naći.
O ljubezno i slatko Srce koje s djecom razgovaraš, blago govoriš i svojom privlačnošću pobjeđuješ. Da bi za nas zadobio pobjedu podlaže se svojim roditeljima, kako bismo mi zasjali u slavi on se sakrio kroz trideset godina. Srce ide tamo gdje ga ljubav goni, želi nas pronaći. Slab je, zadihan, umoran od puta sjeo je na zdencu ali ne kako bi se odmorio nego zbog Samarijanke koju želi spasiti i zadobiti. Kojom li je mudrošću Srce puno milosrđa zadobilo tu grešnicu! To je čudo ljubavi. S najvećom ljupkošću svoga nježnog i slatkog Srca obratio je Magdalenu i branio je od svih. Divimo se ljubeznom načinu kako je bez strogosti spasio ženu preljubnicu iz ruku onih koji su je optuživali.
Vidite li kako se ponizuje pored nogu nesretnog Jude. Njegovo Srce mu govori, viče mu: 'Prijatelju moj, ne osuđujem te'. Plače i uzdiše, ali Juda nije time dirnut. O nježno Srce puno ljupkosti, uistinu nisi poznato! Ljubav mu oduzima život, čini da nadživi smrt. On ostaje u Euharistiji. O Srce Isusovo kako je jaka tvoja ljubav! U vrtu plače i viče, bori se za nas, u agoniji je shrvano od naših udaraca. Ne plače zbog samoga sebe iako njegova krv kapa u jarak. Budući da nas to sveto Srce ljubi, ne može podnijeti naše gubljenje. Njegovo Srce u toj užasnoj borbi s naporom sve nadvladava, zbog nas je osjetljivo, diže se i ide u susret smrti. Barbarski ga predaju kao nijemo janje mesaru, a on se ne tuži, ne prigovara. Uzimaju ga, vežu, tisuće puta udaraju, pribijaju čavlima, razapinju, a njegovo Srce je uvijek tako blago. Smatra ništavim sva trpljenja koja je pretrpio i zla koja su mu učinili. Njegovo Srce puno beskrajne ljubavi kaže: 'Udarajte, udarajte još više, zadovoljan sam da me se dotuče, da se prolije sva moja krv samo da ljudima bude oprošteno samo da oni ne budu izgubljeni.'
Motrimo kako Isus u svom Srcu skuplja malo snage i jakosti kako bi zadobio milost za svoje ubojice i grešnike. Njegovo Srce više nego usta kaže: 'Oče moj oprosti im, koliko više zbog njihova zla trpim, to ti više umanjuješ moju bol'. Na kraju je umrlo Srce ili, radije, nije izgubilo život. Još je puno želje da trpi i nakon prijelaza. Otac je uslišao njegove molitve, njegov bok je proboden i iz njega je potekla rijeka vode, krvi i ljubavi. Konačno se pećnica otvorila, veliko Srce je probodeno, konačno je otkriveno zašto je Isus toliko trpio. Motreći plamen kojim je izgaralo to Srce osjeća se olakšanje, jer koplje mu je otvorilo prolaz da uđe u srca grešnika. S tih krvavih usta već stoljećima su izrečene riječi jednim umirućim i živućim glasom koje jedva razumijem. BOG SAM.
Isusove riječi koje otkrivaju velika dobra pobožnosti njegovom Presvetom Srcu
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski
Grešnici, pođimo Srcu Isusa Krista, njega treba slušati kako bi nam udijelio raskajano Srce. «Srce je moje jako žedno.» On neprestano govori 'Žedan sam'. Kod tebe, draga pokornička dušo, on traži olakšanje.» Pomiješaj svoje suze s mojom krvlju jer oplakuješ svoje grijehe, ne boj se, odložio sam oružje jer je tvoje srce raskajano. Kako bi udvostručio svoju pokoru, pokorniče, uđi u moje Srce, da bi me ljubio beskrajnom ljubavlju, uđi u moje Srce koje te toliko ljubi. Kajući se kao što činiš ti si moja najslađa pobjeda, Nebo i moje Srce se raduju, nad tvojim pokajničkim suzama se naslađujem. Iako te ljubim i opraštam ti, ipak se u suzama kaj neprestano jer ja kraj krunim a ne početak.
Moje Srce su prsa, koja ti dajem da se hraniš kako bi postao jak i vjeran, kako bih te raskajao bez da te ostavim. Kamo bježiš, grešniče prepun grijeha? Zašto se udaljavaš od mene? Past ćeš u ponore, moje Srce te zove, približi se. Vrijeđaš me jer sam ja dobar, ali moje Srce odlaže osvetu kako bi ti udijelilo oproštenje. Viči svom Bogu: 'Milosrđe'. Čuješ li me? Ja sam tvoj Spasitelj, po meni ga Bog daje i grešnik nalazi milost. U mom Srcu je oproštenje, izvan njega nema praštanja, u mom Srcu je nada, bez njega grešnik zauvijek propada. Ako moje Srce puno slatkog plamena ne može zadobiti tvoje, o okrutniče, ti mi paraš dušu i tvoje srce probada moje.
Ali tada moje Srce, protivno samom sebi, protiv tebe će bijedni stvore koji nisi htio moj mir zauvijek vikati: 'Osveta.' Zbog skrajnosti tvog nepokajanja i preobilja moje ljubavi za svu vječnost bit ću veliki osvetnik. Tako grešnicima do konca svijeta otvaram svoje Srce puno ljubavi, ali kada treba na ljubav odgovoriti, prema njemu su samo hladni. Nogama se gaze sve moje muke, moja Krv, moje Srce i moja ljubav i usprkos Krvi iz mojih vena zlo me tišti. Dođi mom Srcu, vjerna dušo. Hoćeš li me i ti ostaviti? Dođi piti na vječnom izvoru koji otvrdla srca odbacuju. Dušo, trebaš li svjetla? Moje je Srce Božansko sunce gdje sve duše i najprostije postanu sjajne kao kerubini.
Moje Srce jača duše, moćno je svojom privlačnošću. Srce moje izmiruje, ono je središte mira. Dođite brzo u moje Srce, daleko od buke, ono je kuća savršenih u kojoj nema grijeha, nema uvreda. Svijet ne poznaje njegove tajne. Odmori se, draga dušo, odmori se na mom Srcu, ono je krevet od cvijeća. Budući da moje Srce sve sadrži, ne rastresaj se, ne idi drugdje. Je li ti duša mlaka i uspavana, je li tvoje srce lijeno? Moje Srce će je učiniti gorljivom, i od patuljka će učiniti diva. Tvoje srce je žalosno jer te napada zli duh? Moje Srce je puno radosti i iz srca izgoni tugu. Jesi li žedan? Dođi piti na Spasiteljevu izvoru, piće slave, plamena i gorljivosti. Želiš li božansku Mudrost koja čini mudrim po Bogu? Želiš li tu božansku opojenost? Moje Srce je prijestolje njenog plamena? Želiš li izgarati do mile volje? Brzo se baci u moje Srce, ono je plamen, ono je pećnica gdje brzo ljubav pobjeđuje.
Ako želiš ljubiti Mariju beskrajnom ljubavlju, molim te ljubi je po mom Srcu, jer je ono s njenim Srcem sjedinjeno. Naša su Srca bila samo jedna žrtva kad smo ovdje dolje živjeli, usko su sjedinjena i u Nebu i čine samo jednu ljubav. Pobožniku koji čisto ljubi i ljubezno potaknut klanja se mom Srcu, obećao sam i ponovno obećajem sva moja blaga. Ako vi kraljevi želite ljubiti moje pobjedničko Srce, bit ćete u obilju i pobijediti ćete u svim vašim borbama. U mom Srcu je svaka pobjeda nad vašim i mojim neprijateljima. U mom Srcu je sva moja slava, sva moja blaga i dobra. Čista dušo, otvori svoje srce ili radije uđi u moje Srce, ostavi stvorenja i u mom Srcu posjeduj sva dobra. Pretrpio sam tisuće i tisuće uvreda da bih sada bio tvoj. Čašćenjem nadoknadi za njih, moje Srce te to žarko moli.» BOG SAM.
Uvrede učinjene Srcu Isusovu
sv.Ljudevit Montfortski
Slušajte moj božanski plač, prijatelji Srca moga Spasitelja, otvaram svoje grudi kako bih olakšao svoje srce. Govori moje srce, vičite moje suze, uzdišite i plačite tisuću puta. Osjećam da živim kao uzbuđen, nemam ni glasa ni riječi. Pitat ćete me zašto je moje srce žalosno, zašto uzdišem i plačem. Ah, moj Isus je vrijeđan. Svi idolopoklonici zaboravljaju na njega, preziru Nebeskog kralja, Turci i Židovi ga niječu. Isus je od njih odbačen. Koliko gnusnih krivovjernika ga je oskvrnulo u Presvetom Sakramentu. Njihov đavolski bijes treba nas toliko začuditi. Nebo i zemlja skupa oplakuju ta svetogrđa. Moje srce plače i ruka drhti opisujući te okrutnosti.
Oni čine groznu uvredu njegovu Očinskom savezu govoreći da je Presveti Oltarski Sakrament samo slika a ne stvarnost. O koje li su uvrede te riječi koje negiraju stvarnost, one njegove istinite riječi smatraju ispraznima. Nemajući više vjeru za štit, vrijeđaju ga tisuće puta, srde se, bjesne. Ponovno ga stavljaju na Križ. Jedni žele posvećene hostije baciti bjesnim životinjama, drugi žele njihove dijelove baciti u blato. O čudnih li stvari, jedni džepnim nožićem probadaju to Srce puno ljubavi, drugi ga bacaju u vrelu vodu, treći u vatru. Ajme, kako se po đavolskoj umješnosti hostije predaju đavlu, gdje se po đavolskom umijeću od njih čini grozan otrov.
Promotrimo loše katolike koji bi svojom pobožnošću trebali braniti Isusa od heretika, a nadilaze ih u grozotama. Naše su Crkve napuštene, nitko se danima - ma što kažem - godinama ne klanja našem Bogu i njegovoj uzvišenosti. Mnogi dolaze u naše Crkve ali ne toliko zbog Isusa Krista nego zbog navike ili primjera drugih, a uopće nemaju Isusa u srcu. Često je naš Učitelj i Kralj slave napušten u našim Svetohraništima, nitko ga se ne sjeća, od svih je zaboravljen. Dok Srce Isusovo misli ispuniti nas svojim darovima, mi smo prema njemu indiferentni i hladni. Koliko zlobnika je protiv njegova Srca, koliko sramotnih čina, posvuda, koliko nečednosti i svetogrđa. Pogledajte nesretnika koji je vjeroloman i onoga koji psuje njegovo sveto ime, nitko ne primjećuje te uvrede, smiju im se skupa sa đavolima.
Nikad se zemlja nije vidjela tako puna Božjih neprijatelja, posvuda grijesi s ratovima, a Isus već odavno to oplakuje. Nitko se ne čudi, najveći grijesi se smatraju kao ništa. Ne plače li Isus? Ajme nitko ne razumije, svatko misli samo na sebe. Niti u Crkvi, njegovoj kući, ne štede Gospodina, nitko se ne čudi da je tisuće puta pogažen. Pogledaj onog čovjeka svijeta, tog idola ispraznosti koji se svojim uznositim manirama s Bogom prepire. Pogledajte kako se ona postavlja pored neukrašenog oltara, pogledajte kako je uređena, a Isusa se ne uzima u obzir. Koliko sastanaka u Crkvi našeg Boga. Koliko ljudi i žena propadaju baš na tom svetom mjestu. Koliko ispraznog pričanja, koliko smijeha, razgovara se kao na tržnici, kojih li bezobraznih navika, a Bog trpi sve te grijehe. Čednost, poštovanje i pažnju muslimani prakticiraju u džamijama, a kod kršćana zbrka i metež.
Pogledajte Crkve, siromašne i zapuštene pored tih uzvišenih dvoraca u kojima su gospodin i gospođa u obilju. Ajme, koliko li je nesretnih svećenika, vukova u janjećoj koži, juda, nesretnih izdajica, okrutnijih od svih mučitelja. Tako, dakle, čovjek vrijeđa ljubezno Srce Spasitelja. To li je zahvalnost? Velike li uvrede koja srce para. Koje li bešćutnosti, bezumnik u crkvi iskaljuje sve svoje bjesove gdje je Isus prognan iz mnogih srdaca. Da li ćemo i mi imati kameno srce i ne sudjelovati u njegovim patnjama? Ah, trpimo skupa s njim na zemlji, s njegovom krvlju pomiješajmo svoje suze. Kaže nam kao i apostolima:
'Hoće li me ostaviti moji prijatelji, hoćete li me napustiti i sjediniti se s mojim neprijateljima? Ah, trpim uvrede mojih očitih neprijatelja, ali i oni koje beskrajno ljubim, moji prijatelji vrijeđaju me! Prijatelji, plačite! Moje Srce je u agoniji, napada me se u mojoj kući, izdaju me, niječu me, mijenjaju moju Krv u otrov. Moje Srce s gorčinom viče, pogođeno grijehom: hoćete li svi imati otvrdla srca, zar nitko neće biti dirnut? Ako me vi vjernici napustite, bit ću ostavljen od svih. Mogu li ići nevjernicima? Oni me manje od vas poznaju. Moje Srce vas ljubi i traži, zbog vas je probodeno. Uzdišem, otvorite mi svoja srca, ah hoću li biti napušten.' BOG SAM.
Vježbe pobožnosti Srcu Isusovu
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski
Grešnici, predajte se Srcu Isusovu kako biste izbjegli nevoljama. Vidim bičeve i gromove koji prijete grešnicima. Ljubimo njegovo Srce, jer ljubav traži uzvraćenu ljubav. Gorljivo i čisto ljubimo dan i noć. Nebo mu se klanja i nas poziva da mu se ovdje dolje klanjamo. Poklonimo mu se, dakle, jer veliko Božje Srce to zaslužuje. Zbog ljubavi i pravednosti trebamo mu se posvetiti. Učinimo, učinimo danas tu žrtvu prikazanja bez privrženosti. S anđeoskim korovima pjevajmo Božanskom srcu i njegovoj uzvišenosti. Govorimo o njemu, propovijedajmo bez straha o njegovim veličinama i čarima, uzdišimo i bez prestanka plačimo zbog onih koji ga ne poznaju.
Kao naknadu za hladnoću tolikih loših kršćana pohodimo ga često. To dobro Srce nas na to potiče, želi nas ispuniti svojim dobrima. S čistim i vjernim srcem punim pobožnosti kušajmo njegovu vječnu slast u svetoj Pričesti. Pođimo, gorućim napitkom ljubavi istopimo led naše duše u tom Srcu. Idimo crpsti sve milosti iz tog obilnog spremišta. Budimo puni zahvalnosti za njegova bezbrojna dobra. Imajmo uvijek njegovu prisutnost u našim srcima i domovima. Molim vas, sjedinimo se kako bismo skupa pobijedili đavla upisujući se u bratovštine koje je Crkva podigla njemu u čast. U našim mukama, patnjama i najvećim udarcima položimo u njega svoju nadu. Srce Isusovo je za nas, nama naklonjeno.
Da bi nada bila istinska, treba izbjegavati grijeh, boraviti u rani Srca Isusova usprkos svih osjećaja. On je uzor našeg života, imajmo njegove osjećaje, trudimo se da srcem slijedimo osjećaje njegova Srca, da idemo za njim, slijedimo ga. U siromaštvu ili obilju, u radosti i žalosti, u onome što činimo ili mislimo, bez prestanka se s njime sjedinjujmo, da bismo imali srce po Srcu Božjemu i postali gorljivi ljudi puni milosti. Najkorisnije i najslavnije za Boga, najbliže evanđelju je činiti nadoknadu njegovoj časti. Potrudite se da nadoknadite za uvrede koje se čine Srcu Isusovu, usprkos tijelu, svijetu i đavlu. Dok tisuće tjelesnih duša traže samo svoje dobro, vjerne duše tražite Isusa, zbog njegove časti ne štedimo se ni u čemu. BOG SAM.