Apostolska Crkva. Apostoli su, slijedeći Kristov nalog »ovo činite meni na spomen« (Lk 22,19), »ustrajali u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama« (Dj 2,42). Misa je od samog početka srce kršćanskog života.
Sv. Julijana iz Liègea (1192—1258). Augustinska redovnica iz Mont-Cornillona primila je viđenje koje je Crkvu potaklo na uvođenje posebne svetkovine Tijela i Krvi Kristove. Papa Urban IV. ustanovio je 1264. svetkovinu Corpus Christi za cijelu Zapadnu Crkvu.
Sv. Toma Akvinski. Na poticaj pape Urbana IV. Toma je sastavio liturgijski oficij i mise za svetkovinu Tijela i Krvi Kristove. Iz tih su tekstova proizašli klasični himnovi: Pange Lingua, Lauda Sion, Adoro Te Devote, O Sacrum Convivium i Tantum Ergo — molitve koje Crkva i danas pjeva pri svakoj euharistijskoj procesiji i klanjanju.
Procesija Tijelova. Procesija sa Svetotajstvom uz zvuk zvona, klanjanje pod četiri evanđelja na pripravljenim oltarima, pjevanje himana — sve to izraz je javne vjere Crkve da je Krist stvarno, istinski i bitno prisutan u euharistijskim prilikama.
Moderna obnova. Tridentski koncil (1545—1563) potvrdio je nauk o realnoj prisutnosti, transsupstancijaciji, i žrtvenom značaju Mise. Pio X. (1903—1914) potaknuo je čestu i ranu pričest djece. Drugi vatikanski koncil i postkoncilska liturgijska obnova još su izrazitije stavili Euharistiju u središte života Crkve: »izvor i vrhunac cijelog kršćanskog života« (LG 11).