Herojski čin ljubavi je tradicionalna pobožna posveta kojom vjernik
prikazuje Bogu, u zajedništvu s Marijinim majčinskim Srcem, sve zadovoljštine svojih dobrih djela
i sve oproste koje bi mogao steći za sebe — za olakšanje duša u Čistilištu.
Vjernik se odriče vlastite zadovoljštine i prepušta je Bogu na korist drugih duša. Sam vjernik
ostaje bez nje, no Bog — koji nikada ne ostaje dužan velikodušnosti — pripravlja takvim
vjernicima posebne milosti, osobito u času smrti, i obilan zagovor onih duša koje su po toj
posveti došle u nebo.
Molitva herojskog čina
»Gospodine moj i Bože moj, prepuštajući se Tvojoj presvetoj volji i
ljubeći Te svim srcem svojim — prikazujem Ti u jedinstvu s majčinskim Srcem Blažene Djevice
Marije sve zadovoljštine svojih dobrih djela ovoga života i sve oproste koje bih mogao steći — u
korist duša koje se očišćuju u Čistilištu, da budu što prije pripuštene tvojem blaženom
gledanju.
Primi, predobri Oče, ovu moju ponudu kao izraz moje ljubavi i nade.
Po zaslugama Spasitelja našega Isusa Krista, koji s Tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke
vjekova. Amen.«
Obećanje sv. Gertrudi Velikoj
Sv. Gertrudi Velikoj (1256—1302) Gospodin je obećao da će za svaki put kad netko
moli sljedeću molitvu, biti oslobođena jedna duša iz Čistilišta:
»Vječni Oče, prikazujem Ti predragocjenu Krv Tvoga Božanskog
Sina Isusa Krista, u jedinstvu s misama koje se danas slave po cijelom svijetu — za duše u
Čistilištu, za grešnike svuda, za grešnike opće Crkve, za grešnike u mome domu i u mojoj
obitelji. Amen.«
Čin ljubavi, kojim sve svoje zadovoljštine prikazujemo za duše u Čistilištu, je Bogu veoma ugodan, dušama u Čistilištu veoma koristan, a nam spasonosan, a sastoji se u tome da sva svoja zaslužna djela, koja na zemlji činimo, ili koja će se za nas poslije naše smrti činiti, već sada poklonimo dušama u Čistilištu, da one čim prije dođu u Nebo. Time mi i sebi i te kako koristimo jer osim što si tom ljubavlju povećavamo zasluge i buduću slavu u Nebu, povjeravamo se ne sebi već Božjemu milosrđu i dobroti blažene djevice Marije te ćemo zbog toga prije i sami iz Čistilišta biti izbavljeni.
Ovu pobožnost koja je odavno bila prisutna u crkvi, obnovio u Španjolskoj opat Oliden, a potvrdile su ju pape Bonedikt XIII, Pijo VI (12. prosinca 1787), Pijo IX. (30. rujna 1852).
1. -svećenicima koji su učinili taj herojski čin dana je dozvola privilegiranog oltara svaki dan u godini.
2. - obični vjernik može zadobiti potpuni oprost koji može namijeniti jedino dušama u Čistilištu svaki put kad se pričesti, te posjeti neku crkvu ili kapelicu i tu moli na nakanu svetoga oca pape.
3. - svi koji učine herojski čin ljubavi prema dušama u Čistilištu mogu namijeniti svetim dušama sve svoje oproste koji nisu vezani uz neki uvjet i koji još važe sve do naših, dana, ili koji će biti dani kasnije (papa Pijo IX- Decr. 30. rujna, 1852).
Sv. Ambrozije kaže: »Sve što god siromašnim dušama poklonimo, preobraća se za nas u milost te će nam se stostruko naknaditi.«
Obrazac posvete opata Olidena
«Na tvoju veću slavu, o poklona najvrjednije Trojstvo, povodeći se primjerom moga preslatkoga spasitelja Isusa Krista i u znak moje odanosti i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, majci milosrđa i majci siromašnih duša u Čistilištu, ja (N. N.) obavezujem se da ću pripomoći kod oslobođenja onih siromašnih duša iz Čistilišta koje još nisu Božjoj pravdi zadovoljile, čineći pokoru za posljedice svojih grijeha. Zbog toga ja drage volje i svim srcem obećavam, koliko smijem i mogu ne preuzimajući dužnosti pod grijeh, te želim da se sve one duše iz Čistilišta izbave, koje Blažena Djevica Marija želi izbaviti a u tu svrhu predajem u ruke te dobre Majke sva moja zaslužena djela kao i ona koja će drugi za mene obavljati bilo još za moga života, bilo poslije moje smrti. Primi, molim te, o moj Bože ovu žrtvu i odobri ju, ja ju još jedanput prikazujem na tvoju veću slavu i na spas moje duše. Da sam to žrtvovao i obećao, zazivam za svjedoke sve blažene na Nebu i svu vojujuću i trpeću crkvu».
»Upozoravamo sve prave kršćane - kaže Otac Mumford -da ustupe sa svetom darežljivošću milim vjernicima sav plod svojih dobrih djela koja imamo na raspolaganju. Ne vjerujem da bismo se mogli bolje njima poslužiti, jer ih na taj način činimo zaslužnijim i učinkovitijim. Na taj će način zadobiti milost od Boga i u isto vrijeme okajati i za svoje grijehe. Također skratit će vrijeme i svojih muka u Čistilištu. Može se čak dogoditi da ih se i potpuno oslobode.«
Te riječi iskazuju dragocjene koristi herojskog čina. Da bismo se oslobodili bilo kakvog straha koji bi se mogao pojaviti u našoj duši, nadodajmo još i ove tri opaske:
1. ovaj čin daje nam potpunu slobodu da molimo za one duše koje su nam najbliže srcu. Nakana tih molitava ovise o volji Božjoj koja je uvijek neizmjerno sveta i ljubi nas neograničeno.
2. ne obvezuje nas pod kaznu smrtnoga grijeha i možemo je povući u bilo koje vrijeme. Možemo je prikazati bez ikakva osobitog obrasca. Dovoljna je sama nakana i treba je prikazati iz svega srca. Ipak je dobro poslužiti se obrascem od vremena do vremena, da tako potaknemo sami sebe što više i pomognemo svetim dušama našim molitvama, pokorom i dobrim djelima.
3. herojski čin nam pomaže da izbjegnemo strahovitim posljedicama dugog ispaštanja u Čistilištu. Pomaže nam također da se oslonimo sa što većim pouzdanjem u milosrđe Božje prema nama, kao što nam to pokazuje sljedeći primjer svete Gertrude.
Časni sluga Božji Denis, kartuzijanac, priča nam da je djevica sv. Gertruda poklonila potpuno sva svoja djela zadovoljštine u korist preminulih vjernika a da nije ništa zadržala od toga za svoje dugove za koje je možda bila odgovorna u Božjim očima.
Kad je bila na umoru, tada se - poput svih ostalih svetaca - sjetila velikog broja svojih grijeha s najvećom boli u svojoj duši. S druge strane, promislila je kako je sva svoja djela i zadovoljštine prinijela da zadovolji za grijehe drugih. Ipak je bila žalosna da ne bi njezina duša na putu u vječnost bila osuđena na strašne muke zbog toga što je sve darovala drugima, a za sebe nije ništa zadržala.
U tim njezinim strahovima naš joj se Gospodin ukazao i tješeći je rekao joj: »Budi sigurna, moja kćeri, tvoja ljubav prema dušama u Čistilištu neće ti ni najmanje biti na štetu. Dobro znaj da su mi svi oni plemeniti darovi što si ih prikazala od svih tvojih dobrih djela svetim dušama bili na osobit način dragi. Eve ti za to dokaza: ja ti izjavljujem da su sve tvoje patnje što bi ih morala podnijeti u drugom životu ovaj čas poništene. Još više kao nagradu za tvoju plemenitu ljubav povećat ću vrijednost zasluga tvojih djela i time povisiti tvoju slavu u Nebu».
Izvor: Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve, p. Miljenko Sušac SMM, Misionari monfortanci, Zagreb 2016.
