Duh Sveti i Marija
sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski
Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje izašlo iz ruku Svevišnjega, pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma; ili, radije Ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3,14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu niti je treba, da može izvršiti svoju Volju i očitovati svoju Slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti. Međutim kažem i ovo: uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvori Presvetu Djevicu, On je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela, pa možemo slobodno vjerovati da On neće svoj postupak promijeniti kroz vjekove, jer On je Bog, t nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp Heb 1,12).
Kako su se tri božanske osobe Presvetoga Trojstva vladale kod Utjelovljenja i prvog dolaska Isusa Krista, tako se vladaju uvijek, na nevidljiv način u svetoj Crkvi, i tako će se vladati sve do konca vjekova, kod zadnjeg dolaska Isusa Krista.
Bog Duh Sveti hoće u njoj i po njoj oblikovati sebi odabranike, pa joj kaže: U mojim odabranicima puštaj korijenje. (Si 24,13) Puštaj, miljenice moja i Zaručnice moja, korijenje svih svojih kreposti u moje odabranike, da se sve više množe. Toliko sam se u tebi nasladio kada si, živeći na Zemlji, vršila najuzvišenije kreposti da te još i sada želim naći na Zemlji, a da ne moraš ostaviti Nebo. Stoga se obnavljaj u mojim odabranicima, da u njima s uživanjem gledam korijenje tvoje nepobjedive vjere, tvoje duboke poniznosti, tvoga općeg mrtvljenja, tvoje uzvišene molitve, tvoje žarke ljubavi, tvoga stalnog ufanja i svih tvojih kreposti. Ti si moja Zaručnica uvijek jednako vjerna, jednako čista i jednako plodna kao što si nekoć bila.
Neka mi tvoja vjera daruje vjernike, tvoja čistoća neka mi daje djevice, tvoja plodnost neka mi daje izabranike koji su moji hramovi.
Kada se Presveta Djevica Marija ukorijeni u kojoj duši, Ona tu tvori čudesa milosti, kako to samo Ona može, jer samo je Ona plodna Djevica, koja niti je kada imala niti će ikada imati sebi slične u čistoći i plodnosti. Marija je proizvela sa Duhom Svetim najveće djelo što gaje ikada bilo ili će ga biti: Boga-Čovjeka; i Ona će, dosljedno, proizvesti najveće stvari i u zadnja vremena. Njoj je pridržana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji će se pojaviti pri koncu svijeta, jer samo ova izvanredna i čudesna Djevica može u zajedništvu sa Duhom Svetio proizvesti osobite i izvanredne stvari.
Kada Duh Sveti, njezin Zaručnik, nade Mariju u kojoj duši. On tamo leti i ulazi u svoj svojoj punini, te se toj duši daje obilatije što više mjesta ona dade njegovoj Zaručnici. Jedan od najglavnijih razloga zašto Duh Sveti ne čini sada golema čudesa u dušama jest taj, što u njima ne nalazi dovoljno sjedinjenja sa svojom vjernom i nerazdruživom Zaručnicom. Kažem: nerazdruživom Zaručnicom, jer Duh Sveti, ta bitna ljubav Oca i Sina, otkada je zaručio Mariju da proizvede Isusa Krista, Glavu odabranika, i Njega u odabranicima, otada se nije više rastavio od nje. jer mu je Ona uvijek ostala vjerna i plodna. (Svi citati su preuzeti iz "Rasprave o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji")
Živa voda Duha Svetoga
sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup
Voda, koju ću mu dati, postat će u njemu izvorom one žive vode što struji u Život Vječni. To je nova vrsta vode, koja živi i struji u Život Vječni, a struji u onima koji su dostojni. Zbog kojega je razloga milost Duha nazvana vodom? Jer pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba, i to pada na isti način u istome obliku, a proizvodi različite učinke; jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve. Ona je uvijek ista i ne postoji na drugačiji način. Dok kiša pada ne mijenja se, nego se upriličuje onomu koji je prima i u svakom stvorenju proizvodi ono što mu treba i što odgovara njegovoj naravi.
Na isti način Duh Sveti, koji je jedan i uvijek isti i nedjeljiv, svakome pojedinome dijeli milost kako hoće. I kao što gotovo osušeno drvo dobro zalijevano propupa, isto tako grešna duša donosi svete plodove, kad po pokori zavrijedi primiti darove Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti jedan i nepromjenjiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo Ime izvor i uzrok različitih kreposti.
Tako se služi nečijim jezikom u jednom slučaju u naučavanju mudrosti, a u drugom proroštvom da prosvijetli nečiju pamet. Jednome daje moć da tjera vragove, a drugome sposobnost da tumači božanska Pisma. Jednoga učvršćuje u umjerenosti, a drugoga nadahnjuje da bude milosrdan. Jednoga poziva na post i strogi pokornički život, a drugoga poučava da prezire zemaljske stvari, a nekoga pripravlja na mučeništvo. U svakome različito djeluje, a sam je u sebi uvijek isti, kao što je pisano: Svakome se. pojedinom objavljuje Duh na opću korist.
On blago i nježno pristupa, pa Ga ugodno i milo doživljujemo. A jaram je njegov vrlo lagan. Dolazak mu najavljuju sjajne zrake svjetla i znanja. Njegovo je srce milosrdno kao u pravoga zaštitnika, jer dolazi spasiti, ozdraviti poučiti, opomenuti, ojačati, utješiti i rasvijetliti pamet, i to najprije onomu tko ga prima, a onda preko njega i drugima.
Pa kao i onaj koji je bio u mraku, kad se pojavi sunčevo svjetlo, vidi svojim očima i jasno promatra što prije nije vidio, tako je i u duši rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga, pa obdaren nadnaravnim svjetlom vidi i ono što prije nije vidio.
Djelovanje Duha Svetoga
sv. Bazilije Veliki, biskup
Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvećoj naravi, kada čuje nazive Duha? Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. A osobit je i poseban njegov naziv Duh pravi, Duh poglaviti, Duh Sveti, što je njegov posebni i njemu svojstven naziv. Sva živa bića snažno za njim žude. On ih svojim dahom natapa i pomaže, da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj. On je izvor svetosti i svjetlo pomoću kojeg razum spoznaje. On daje svoje rasvjetljenje svakom razumnom biću da može spoznati istinu.
Po naravi je nedostupan, ali u svojoj dobroti dopušta da Ga možemo doseći. Sve ispunja svojom snagom, ali se saopćuje samo onima koji su Ga dostojni. Ne daje svima u istoj mjeri, nego svoju silu dijeli prema veličini vjere.
Jednostavan je u svojoj biti, ali djeluje na razne načine. Sav je prisutan na pojedinim mjestima, a sav je i na svakom mjestu. Tako se daje da sam ništa ne gubi. Svi postaju njegovi dionici, ali tako da On sam ostaje čitav, poput sunčeva svjetla koje iskazuje blagodat pojedincu, kao da ga jedino on uživa, a u isto vrijeme obasjava zemlju, i more, i zrak.
Tako je i Duh Sveti uza svakoga onoga koji Ga je vrijedan kao da je samo uz njega, a ipak svima dijeli dosta i obilno milosti. Koji sudjeluju u njegovu životu, sudjeluju koliko im dopušta njihova narav, a ne koliko bi im se On mogao dati.
On uzdiže srca prema visinama, On vodi slabe, a usavršuje one koji su već uznapredovali. On rasvjetljuje one koji su očišćeni od svakog grijeha i oduhovljuje ih po zajedništvu koje imaju s njim. I kao što svijetli i sjajni predmeti, obasjani sunčanom zrakom, i sami postaju izvanredno blistavi i iz sebe ižaruju kao drugo svjetlo, tako i duše pune Duha Svetoga, njime obasjane, i same postaju duhovnije i drugima oko sebe posreduju njegovu milost.
Tu je vrelo poznavanja budućnosti, razumijevanja otajstava, shvaćanja tajni, podjele darova, nebeskoga života i veselja s anđelima. Odatle izvire beskrajna radost, ustrajnost u Bogu i sličnost s Bogom, a odatle i ono od čega se ništa uzvišenije ne može željeti da postajemo božanstveniji, tj. da se pobožanstvenjujemo.
Uloga Oca u Kristu
sv. Hilarije, biskup
Gospodin Isus je zapovjedio da se krsti u ime Oca i Sina 54 i Duha Svetoga, tj. u ispovijedanju i Začetnika, i Jedinorođenoga i Dara.
Jedan je Tvorac svega. Jedan je Bog Otac od koga sve potječe. Jedan je Jedinorođeni, Gospodin naš Isus Krist, po kojemu je sve stvoreno. Jedan je i Duh, dar u svima.
Sve je, dakle, uređeno njegovom snagom i dobrotom: jedna moć od koje postoji sve, jedan porod po kojemu također sve postoji ijedan poklon savršene nade. I ne vidimo da što nedostaje tolikoj savršenosti po kojoj je u Ocu i Sinu i Duhu Svetome neizmjernost u vječnome, lik u slici, uživanje u poklonu.
A koja je njegova uloga u nama kaže nam sam Gospodin Isus: Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete shvatiti. Bolje je za vas da ja odem. Ako odem, poslat ću vam Branitelja.
I opet: Ja ću moliti Oca i poslat ću vam drugoga Branitelja, Duha istine koji će ostati s vama
zauvijek. On će vas uvesti u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i objavit će vam budućnost. On će me proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i to objaviti vama. To je samo nešto od onoga što se može nazvati kao put razumijevanja, što zapravo hoće sam
Darovatelj, i koji je razlog i smisao poklona. Budući da smo mi slabi i ne možemo shvatiti ni Oca ni Sina, to nas Duh Sveti iz velike ljubavi prema nama dobrostivo prosvjetljuje da shvatimo gotovo i neshvatljivo otajstvo Utjelovljenja.
Dar Duha Svetoga primamo, dakle, zbog znanja. To će protumačiti ova usporedba. Narav ljudskog tijela ostaje besplodna, ako prestanu postojati neki uvjeti njegovog djelovanja. Na primjer, očima se nikako ne možemo služiti, ako nema svjetla ili ako nije dan; uši ne mogu vršiti svoje službe, ako nema glasa ili zvuka; nos neće znati za svoju službu, ako nema nikakva mirisa. U tim slučajevima ljudska narav zadržava svoje sposobnosti, ali ne može djelovati bez određenih uvjeta. Isto tako ljudski duh, doduše, po naravi može upoznati Boga, ali pravo i potpuno znanje ima samo onda kad po vjeri primi dar Duha Svetoga.
Očito je da je Kristov dar - Duh Sveti - jedan i potpun za sve nas. Uvijek je i svugdje preobilan, a daje se u tolikoj mjeri, u kolikoj želimo zaslužiti. On je s nama do svršetka svijeta. On nas tješi u našem iščekivanju, On nam je zalog nade da ćemo djelovati po njegovim darovima, On je svjetlo naše pameti, On je sjaj našega duha.
Jedinstvo Crkve izražavaju svi jezici
(nepoznati autor, iz Propovijedi nekog afričkog pisca iz VI. stoljeća)
Govorili su svim jezicima. Bog je htio pokazati da je Duh Sveti prisutan na taj način, da svaki koji ga primi govori svim jezicima. A treba znati, da je to onaj Duh Sveti po kojemu je ljubav razlivena u našim srcima.
Budući da je ljubav trebala sabrati Crkvu Božju po cijelom krugu zemaljskom, onda je mogao i jedan čovjek, primivši Duha Svetoga govoriti svim jezicima, a sada kada je Crkva u Duhu Svetom sabrana po cijelome svijetu, samo jedinstvo Crkve izražavaju svi jezici.
Prema tome, ako netko zapita koga od nas: "Kad si primio Duha Svetoga, zašto ne govoriš svim jezicima?", ovaj mora odgovoriti: "Pa ja doista govorim svim jezicima, jer sam elan Kristova tijela, to jest Crkve, koja govori svim jezicima. Što je onda drugo Bog htio pokazati prisutnošću Duha Svetoga, ako ne svoju Crkvu koja će govoriti svim jezicima?"
Tako se ispunilo što je obećao Gospodin: Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, nego novo vino ulijeva u nove mjehove, pa će se oboje sačuvati. A kad su ih neki čuli da govore svim jezicima, s pravom su rekli: Napili su se slatkoga vina. već su, naime; postali novi mjehovi, obnovljeni svetom milošću, da se opijeni novim vinom, to jest Duhom Svetim, i govoreći svim jezicima raspale u ljubavi i tim očitim čudom unaprijed navijeste katoličku Crkvu, koja će se proširiti među sve narode i jezike.
Zato ovaj dan slavite kao udovi jedinstva Kristova tijela, tj. Crkve. Nećete uzalud slaviti, ako sami budete ono što slavite: ako budete prianjali uz onu Crkvu koju Gospodin napunja Duhom Svetim i raširenu po cijelom svijetu priznaje za svoju, a ona Gospodina priznaje za svoga Utemeljitelja i Zaručnika. On kao Zaručnik nije izgubio svoje zaručnice i nitko mu nije dao drugu u zamjenu.
Apostol govori vama koji ste sabrani iz svih naroda, tj. Kristovoj Crkvi, Kristovim udovima, Kristovom tijelu, Kristovoj zaručnici: Podnosite jedan drugoga u ljubavi i nastojte međusobno sačuvati jedinstvo Duha povezani vezom mira.
Pazite, kad je zapovjedio da podnosimo jedan drugoga, naglasio je da je tu potrebna ljubav. A kad je spomenuo nadu u jedinstvo, istakao je vezu mira. To je kuća Božja, sazidana od živog kamenja, u kojoj Domaćin rado boravi. I ne smije se dogoditi da ga uvrijedi rušenje te kuće, tj narušavanje jedinstva Crkve.
Poslanje Duha Svetoga
sv. Irenej, biskup
Kad je Gospodin Isus dao svojim učenicima vlast da preporađaju ljude, rekao im je: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Bog je obećao po prorocima da će izliti Duha Svetoga na svoje sluge i službenice, da bi mogli vršiti proročku službu. Zato je i sišao na Sina Božjega kad je postao čovjekom. Po njemu se nastanio u ljudskom rodu, i počiva u ljudima i prebiva u Božjem stvoru. Duh Sveti u ljudima vrši Božju Volju i preobražava ih od stare grešnosti u novi život po Kristu.
Sveti Luka izvješćuje kako je taj Duh poslije Kristova Uzašašća, zapravo na blagdan Duhova, sišao na učenike. On ima vlast da sve narode uvede u život i da započne novi zavjet. Duh je ujedinio različite narode da bi svi jezici složno slavili Boga. On je prikazao Bogu Ocu prvine svih naroda.
Stoga je Gospodin obećao poslati Zagovornika (Tješitelja) koji će nas privesti k Ocu. Kao što se od brašna bez vode ne može umijesiti tijesto, ni pripraviti jedan kruh, tako ni od nas mnogih ne može postati jedno tijelo u Kristu Isusu bez nebeske vode. Kao što suha zemlja bez vlage ne može donijeti roda, tako ni mi koji smo bili kao suho drvo nikada nećemo bez nebeske kiše donijeti prave plodove.
Tjelesa su se naša ujedinila po onom pranju koje daje neraspadljivost, tj. po sv. Krštenju, a Duh Sveti ujedinjuje naše duše. Duh je Božji sišao na Gospodina Isusa, i to Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i pobožnost i Duh straha Božjega. Krist Ga onda predaje svojoj Crkvi šaljući Ga kao Zagovornika na svu zemlju, gdje je po Gospodinovoj riječi Đavao pao kao munja. Zato nam je potrebna Božja rosa da se ne zapalimo i da ne ostanemo besplodni. Gdje imamo tužitelja, tu imamo i Zagovornika. Gospodin je Isus predao Duhu Svetom čovjeka koji je upao među razbojnike. On mu se smilovao i zavio mu rane, te dao dva denara da po Duhu dobije sliku i natpis i Oca i Sina. Dužni smo, stoga, raditi s povjerenim denarom i ponovno ga predati Gospodinu zajedno s dobitkom.