Isusovo porođene i Marijino trajno djevičanstvo: Katolička vjera nas uči da 'Crkva ispovijeda stvarno i trajno Marijino Djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo'. (Katekizam Katoličke Crkve br. 499).
Bog je Mariju svoju Majku odlikovao vanrednim povlasticama. Duh Sveti je već po proroku Izajiji nagovijestio da će roditi Sina a ostati Djevica (Iz 7,14). Marija nije nikada upoznala muža. Začela je po Duhu Svetome. Nije oćutjela nikakvih posljedica što majke trpe obično pri porodu i poslije poroda. Sv. Jeronim kaže da je Isus izišao iz krila Marijina kao što prolaze sunčane zrake kroz staklo, a da ga ne razbiju. Tako ni Isus svojim porodom nije ozlijedio djevičanstvo Marijino nego ga još više posvetio. Materinstvo s djevičanstvom je Bog samo u Mariji spojio!
Sv. Bernard se najviše divio ovoj Marijinoj povlastici. Jer sve drugo kaže što ima Marija imanju i drugi sveci Božji, premda nemaju u istoj mjeri u kojoj je Bog Mariji udijelio sve milosti i kreposti, ali samo Marija je i Djevica i Majka. Po tome joj nitko nije sličan, to je samo Marijina Povlastica. Divimo se vanrednoj povlastici preslavne Majke Božje i častimo je dubokom poniznošću. Molimo je da nam isprosi svojom velikom moću od svoga Sina pomoć u napastima protiv svete čistoće. Bog nas povlasticom kojom je uresio Mariju uči kako mu je mila krepost čistoće a odurna i najmanja nečistoća. ( M. Kulunčic D.I., Zvijezda mora, Zagreb 1931, st. 18-20).
Sv. Maksimilian Kolbe - S Bezgrešnom pred jaslicama: Na što si mislila Ti o Bezgrešna kad si po prvi puta položila božansko Djetešce na ono malo slamice? Koji osjećaji su bujali u tvom srcu kad si ga povijala, privijala svome Srcu i dojila na svojim grudima? Znala si tko je to Djetešce, jer su proroci o njemu govorili, a ti si ih razumijevala bolje od svih farizeja i učitelja Pisma. Duh Sveti ti je dao neusporedivo više svjetla nego li svim drugim dušama skupa. Koliko li je otajstava Isusovih Duh Sveti koji je živio i djelovao u tebi objavio samo tvojoj bezgrešnoj duši.
Već od trenutka Navještenja Presveto Trojstvo po arkanđelu Gabrijelu ti je na jasan način predočilo plan otkupljenja i čekalo od tebe odgovor. U tom trenutku Ti si bila svjesna na što pristaješ i čija ćeš Majka postati. A sada evo ga pred tobom u liku slabog novorođenčeta. Koji li osjećaji poniznosti, ljubavi, zahvalnosti su se budili u tvom Srcu… dok si se divila poniznosti, ljubavi i zahvalnosti koju je utjelovljeni Bog iskazivao prema tebi. Molim te ispuni i moje srce poniznošću, ljubavlju i zahvalnošću! ( Gli scritti di san. Massimilano Kolbe III, Firenze 1978, st. 547).
Božić i presveta euharistija
Sv. Julijan Eimard
Veza između Betlehema i dvorane Zadnje večere nerazdružive su, i jedna i druga upotpunjuje. Proučimo ih danas! Euharistija je posijana u Betlehemu. Što je Euharistija ako ne pšenica odabranih, kruh života? A pšenica se sije. Pšenica treba pasti u zemlju, proklijati, sazreti, požeti se i samljeti, kako bi se od nje učinio kruh koji hrani.
Rađajući se na slami u štalici Riječ je pripremila svoju Euharistiju. Euharistija je zadnja svrha svih Isusovih otajstava, ona je njihova dopuna. Isus je došao sjediniti se s čovjekom. Za vrijeme života svoga sklopio je s njim savez milosti, savez primjera i zasluga. Ali tek u Euharistiji se je imalo dovršiti najsavršenije jedinstvo, za koje je čovjek sposoban na ovom svijetu. Ne valja gubiti s vida tu božansku zamisao i taj cilj što ga je naš Gospodin zasnovao, ako želimo shvatiti plan Božji: udruženje milosti po tajnama svoga života i svoje smrti, udruženje tijela i osoba u Euharistiji, a jedno i drugo nas priprema za konačno udruženje u slavi.
Kao što putnik svoj cilj nikada ne gubi s vida i sve svoje korake upravlja prema njemu, tako je u čitavom svom životu Isus potajno spremao Presvetu Euharistiju. Ta je nebeska pšenica posijana u Betlehemu, kući kruha. Gledajte je na slami, a ta je zgnječena, izmrvljena slama bijedno čovječanstvo koje je po sebi neplodno. Isus gaje ponovo podigao u sebi. On mu je vratio život i učinio ga plodnim: "Ako zrno padnuvši na zemlju umre donosi plod".
Danas je to Božansko zrno posijano. Njegove su suze vlaga koja će pridonijeti da uzraste i postat će lijepo. Betlehem je na brežuljku koji gleda u Jeruzalem. Kada taj klas sazri, nagnuti će se prema Kalvariji, gdje će biti samljeven, gdje će biti stavljen u peć muka, da postane kruh života. Mudraci će doći jesti, a On će im pružiti užitak. Poziva ih na kraljevski pir Janjeta: "Mudraci hite ka kraljevskoj gozbi". Mudraci su tu predstavljali kraljevske duše. koje znaju same sobom vladati i koje se danas hrane sv. Pričešću.
Veza između Spasiteljeva rođenja u Betlehemu i Presvete Euharistije promatrane kao Sakrament, nalaze se i onda kada se Presv. Euharistija promatra kao Žrtva. Pravo se Janješce rodilo u Betlehemu. Isus se rada kao janje u štalici i kao što i ono, ne poznaje nego svoju Majku. On se je već nudio za žrtvu, te je prvi njegov vapaj: "Oče, Tebi se više ne mile ni žrtve, ni prinosi zakona, ali si mi Ti dao tijelo, evo ga". To je tijelo uvjet da On bude žrtvovan, zato mu je dano i Isus se nudi svom Ocu. Gojit će se to maleno Janje uz svoju Majku, koja će za četrdeset doći do tajne njegove žrtve. Ona će ga hraniti čistim i djevičanskim mlijekom, te će Ga čuvati za dan žrtve. Taj će značaj žrtve biti na Njemu tako označen, da Ga sv. Ivan prvog dana njegova javnog života neće znati drugačije označiti nego imenom Božanskog Jaganjca: Evo Jaganjac Božji, evo koji uzima grijehe svijeta!
Žrtva počinje u Betlehemu, a dovršava se na oltaru u sv. Misi. Kako je dirljiva ona sv. Misa o ponoći po svem kršćanskom svijetu! Vjernici je dugo vremena unaprijed žele, sretni su kada joj svake godine iznova prisustvuju. Tko da je našem Božiću one čari, našim pjesmama ono veselje, našim srcima ono oduševljenje, ako ne Isus koji se bitno rada na oltaru, premda je u različitom stanju? Ne smjeraju li naše pjesme, naše duboko štovanje ravno na njegovu osobu? Predmet je naše svetkovine prisutan i mi stvarno polazimo u Betlehem i tu ne nalazimo uspomenu ili sliku, nego bi samo Božansko Dijete!
Pogledajmo još kako Euharistija počinje u Betlehemu. Tu je Emanuel koji hoće stanovati sa svojim pukom. Danas počinje živjeti s nama, Euharistija će ovjekovječiti njegovu prisutnost. Tu je Riječ postala tijelo, a u Sakramentu, da nam dade svoje tijelo. Božanska Riječ postaje kruhom, da ga može blagovati.
U Betlehemu započinje Isus izvršavati krepost svog sakramentalnog života. Tu skriva svoje božanstvo kako bi čovjeka približilo Bogu. Tu skriva svoju božansku slavu, da malo pomalo dođe do toga da sakrije i svoje čovještvo. Svoju moć veže uz slabost udova jednog djeteta, a poslije će je vezati pod Svetim Prilikama. Isus je u Betlehemu siromašan, lišen svoga posjeda. On Stvoritelj i Gospodar svih stvari: štalica nije njegova, daju mu je ljudi: sa svojom Majkom živi od darova pastira i od doprinosa Mudraca. A kasnije će u Euharistiji tražiti u čovjeku zakon i malo brašna za tvar Sakramenta, odijelo za svog svećenika i svoj oltar.
U Betlehemu još nalazimo početak Euharistijskog klanjanja. Marija i Josip prvi su klanjaoci utjelovljenja Riječi: oni vjeruju čvrsto, njihova je vjera krepost. Pastiri se i Mudraci klanjanju zajedno s Marijom i Josipom.
Marija se sva daje u službu svome Sinu, sva pomnjiva da predusretne i zadovolji njegove i najmanje želje. Pastiri nude svoje pri proste darove, mudraci svoje gospodske darove, to je sve klanjanje Bogu. I Euharistija će isto tako biti stajalište svih staleža i središta katoličkog svijeta. Iskazivati će joj se ovo dvostruko klanjanje: nutarnje klanjanje vjere i ljubavi, i vanjsko klanjanje po sjajnim dvorima, crkvama i prijestoljima gdje će biti izložen Bog - Hostija.
Rođenje našeg Spasitelja nameće mi još jednu drugu misao. Anđeli navještaju pastirima spasitelja ovim riječima: "Danas vam se rodio Spasitelj". Što to znači? - Počinje novi svijet, Adamovo se ruši i nadomješta se djelom Božanske obnove. Dva su Adama, otac izrođenog naroda iz zemlje - zemaljski, a drugi Adam. otac preporođenog naroda iz Neba - nebeski. Drugi Adam će sve obnoviti što je prvi uništio. Ali zapamtite, ta se obnova na zemlji ne vrši nego po Presvetoj Euharistiji!
Glavna točka Adamova grijeh, velika obmana đavolske napasti, bijaše sadržana u ovoj izreci: "Bit ćete kao bogovi". Postati ćete slični Bogu! - A zapravo postadoše slični životinjama. Gospodin dolazi uzeti obećanje Sotone da nam ga ponovi, ali i ispuni. Sotona će biti uhvaćen u velikoj zamci. Da, mi ćemo postati slični Bogu blagovanjem njegova Tijela i njegove Krvi.
Nećete umrijeti. - Besmrtnost primamo u sv. Pričesti kao stalan zalog: "Onaj koji blaguje moje Tijelo i pije moju Krv, ima život vječni i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan", Gospodin nam obećava vječni život. Vremeniti, istina gubimo, ali to i nije život koji bi bio dostojan tog imena, to je samo put k pravom životu.
Biti ćete slični Bogu. Stalež se mijenja ako se popnemo na savršenije stanje: pučanka postaje kraljicom kada je kralj uzme za ženu. Naš nas Gospodin združuje sa svojim Božanstvom kada nam udijeli sama sebe. Mi postajemo njegovo Tijelo i njegova Krv; primamo nebesko i božansko kraljevstvo Stvoritelj evo s Isusovim utjelovljenjem ljudska je narav bila sjedinjena s božanskom, a sv. Pričest nas pojedince sjedinjuje s Bogom i čini nas sudionicima Božje naravi. Tjelesna hrana pretvara se u naše tijelo, a po sv. Pričesti se mi pretvaramo u Onoga koga blagujemo, postajemo udovi Božji. U Nebu ćemo biti u toliko većoj slavi, ukoliko se pretvorimo u Isusa Krista čestim primanjem njegova presvetog Tijela.
Napokon, znati ćete sve. Gdje se uči ta dobra mudrost ako ne u sv. Pričesti? Slušajte što kaže Gospodin svojim apostolima nakon što ih je pričestio: "Neću vas više zvati slugama.... nego prijateljima svojim, jer sve što sam čuo od svoga Oca, objavio sam vam". U presvetoj Euharistiji je sam Bog naš Učitelj.
Eto kako Presveta Euharistija dopunjava obnovu započetu u jaslicama. Veselimo se dakle lijepom danu kada se rada božansko sunce Euharistije. Neka naša zahvalnost nikada ne rastavlja jaslice od oltara, utjelovljenu Riječ od Boga-Čovjeka, koji je postao kruh života u Presvetom Sakramentu.
Dijete Isus uključi me u more tvog milosrđa
Sv. Faustina Kowalska
O čista Djevice, Ti si danas na putu i ja također putujem. Osjećam da današnje putovanje ima svoje značenje. O Djevice, što zračiš tako čista kao kristal, posve udubljena u Boga, Tebi poklanjam svoj nutarnji život. Učini sve to tako da bude ugodno tvojem Sinu. O moja Majko, vruće želim da mi podariš za vrijeme polnoćke malo Dijete Isusa. I ja osjećah u dubini duše tako živu Božju nazočnost, da sam svjesno morala suzdržati radost, da ne bih izvanjski pokazala što se događa u mojoj duši.
Prije večere otiđoh kratko u kapelu, da bi u duhu lomila božićni kruh s onim osobama koje su bliske mom srcu. Predstavila sam ih Gospodinu imenom i molila milost za njih. To još nije bilo sve. Preporučila sam Gospodinu progonjene, trpeće i one što ne poznaju njegovo Ime i posebno jadne grješnike. O Dijete Isuse, srdačno Te molim, uključi sve u more tvog neshvatljivog milosrđa. O slatko, malo Dijete Isus, primi moje srce, neka Ti bude ugodnim i udobnim stanom. O neizmjerno Visočanstvo, o kako si nas slatko hranio. Ovdje nema nikakvog gromovskog straha velikog Jahve. Ovdje je slatki, mali Isus.
Ovdje se ne plaši niti jedna duša, premda tvoja slava nije umanjena, nego samo skrita. Nakon večernjeg objeda osjećala sam se jako umornom i bolesnom. Morala sam leći, ali probudih se s Presvetom Majkom sve do dolaska Djetešca.
25. prosinca 1936. Polnoćka. Za vrijeme sv. Mise sasvim me prože Božja nazočnost. Neposredno prije pretvorbe ugledah Majku, malo Dijete Isusa i Starca. Presveta Majka mi reče: "Moja kćeri Faustina, ovdje ti je najdragocjenije blago" i pruži mi Dijete Isusa.
Dijete Isus pruža ručice prema meni
Sv. Faustina Kowalska
Prije polnoćke htjela sam ostati budnom, ali ne mogah. Odmah sam zaspala, jer sam se osjećala jako loše. Ali kod zvonjave za polnoćku skočiš odmah. No, obukla sam se s velikom mukom, jer mi je postajalo sve lošije.
Kada sam došla na polnoćku, uronila sam na početku sv. Mise u duboku pobožnost. Vidjela sam jaslice u Betlehemu pune svjetlosti. Presveta Djevica je umotavala Isusa u pelene. Bila je uronjena u Ljubav. Sveti Josip je još spavao. Tek kada je Majka Božja položila Dijete Isusa u jaslice Josipa je probudilo svjetlo Božje. Također on je molio. Nakon nekog vremena ostadoh sama s malim Isusom. Ispružio je svoje ručice prema meni i razumjeh da Ga trebam uzeti u ruke. Isus nasloni svoju glavicu na moje srce, a svojim dubokom pogledom dao mi je razumjeti da se On ugodno osjeća na mom srcu. U tom trenutku Isusa nestade i zvonce zazvoni za sv. Pričest. Moja duša onemoća od radosti.
Na kraju sv. Mise bila sam tako iscrpljena da sam morala napustiti kapelu i otići u svoju ćeliju. Nisam mogla otići na zajednički čaj. Moja je radost bila velika za vrijeme blagdana, jer sam ostala neprestano sjedinjena s Gospodinom. Vidjela sam da svaka duša čezne za Božjom utjehom, ali ne želi se nikako odreći ljudskih zadovoljstava. Ipak te dvije stvari ne mogu se nikako spojiti.
Kršćanine upoznaj svoje dostojanstvo
Predragi, radujemo se jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kada slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati život vječni. I neka se nitko ne odvaja iz ove radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općeg veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt, i kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao sve nas spasiti. Neka se raduje pravednik, jer se približava pobjedi. Neka se veseli i grješnik, jer je pozvan na oproštenje. Neka kliče od radosti i nekršteni, jer je pozvan na život.
Kada se ispunilo vrijeme koje je odredila nedokučiva i duboka Božja Providnost, Božji Sinje preuzeo ljudsku narav, kako bi je izmirio s njezinim Stvoriteljem. Tako je đavao uzročnik smrti, svladan od one iste naravi, koju je sam prije svladao.
Kada se Gospodin Isus rodio anđeli su veselo pjevali Slava Bogu na visini, na zemlji mir ljudima dobre volje. Vidjeli su da je nebeski Jeruzalem sagrađen od svih 62 naroda svijeta. Koliko li se moraju radovati bijedni ljudi tome neizrecivom djelu Božje dobrote, kada mu se toliko vesele i nebeski anđeli!
Predragi, zahvalimo stoga Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetome, koji nam se smilovao radi svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, i jer smo po grijehu bili mrtvi, oživio nas je po Kristu, da po Njemu budemo novo stvorenje i njegovo novo djelo. Stoga svucimo staroga čovjeka s njegovim djelima i odrecimo se putenosti, kada smo već postali dionici Kristova rođenja.
Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kada si postao dionik božanske naravi, nemoj se grješnim životom vraćati na prijašnju podlost! Sjeti se koje li si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo.
Po sakramentu Krštenja postao si hramom Duha Svetoga. Nemoj svoga Gospodina istjerati iz svoga srca zlim djelima i nemoj se ponovo predati u službu vraga, jer te je Krist skupo platio, platio Te svojom svetom Krvlju.
Mali Isuse i veliki Bože umnoži nam vjeru i ufanje!
bl. Alojzije Stepinac
Dragi vjernici! Sv. Luka Evanđelist počinje svoj izvještaj o rođenju Isusovu riječima: "U ono vrijeme izađe zapovijed od cara Augusta da se popiše sav svijet" (Lk 2, 1). Kada je car izdavao tu zapovijed, nije sigurno ni slutio, da je oruđe u rukama Svevišnjega, koji se njegovom zapovijedi htio poslužiti, kako bi ostvario svoje planove. Već je na usta Izaije progovorio Bog: "Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi - govori Gospod. Kao što je daleko Nebo od Zemlje, tako su još dalje moji putovi od vaših putova i moje misli od vaših misli! (Iz 55, 8).
Tako je bilo i u ovom slučaju sveopćeg popisa, koji je naredio car August. Jer što je htio ovim popisom car, a što je htio Bog Otac nebeski? Car je htio znati koliko ima pučanstva u Rimskom carstvu. Htio je znati kako je jak i moćan vladar. Htio je znati koliko ljudi mora plaćati porez. To su bile uglavnom misli cara Augusta kada je naredio popis. Misli dakle, čisto zemaljske, a možda još više tašte i isprazne.
A Bog, Otac nebeski poslužio se tom odlukom za nešto sasvim drugo. Nastupila je naime bila punina vremena, o kojoj su govorili proroci tisuće godina unatrag. Punina vremena iza tolikih stoljeća očekivanja, a o kojoj govori sv. Pavao: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svojega, rođena od žene, pokorna zakonu, da iskupi one koji bijahu pod zakonom i primi posinaštvo" (Gal 4. 4). I taj Sin Božji, Isus Spasitelj naš, imao se roditi u Betlehemu, gradu dosta udaljenom od Nazareta, gdje je boravila Majka Božja sa sv. Josipom, kako bi se pokorila zapovijedi i pošla na daleki put sa svim neugodnostima, koje su tim putom bile vezane. Čovjek snuje, a Bog određuje.
Isus Krist dolazi dakle, na svijet ne u Nazaretu. nego u Betlehemu, što znači "mjesto kruha", jer je On živi" kruh nebeski, koga Bog šalje ljudima za hranu. On dolazi po odluci Božjoj, a po nehotičnoj odredbi Carevoj, ali po odluci Božjoj, dolazi na svijet u štali, da i najsiromašniji i najbjedniji razumiju, da su vrata k Njemu otvorena svim ljudima dobre volje, i da i bogati razumiju, daje sav sjaj ovoga svijeta samo bijedna štala za Onoga, koji je Gospodar nebesa. On dolazi na svijet u potpunoj skrivenosti, jer Ga je već pred tisuću godina kao takvog navijestio Izaija prorok: " 'Zaista, ti si Bog skriveni, Bog Izraelov Spasitelj!" (Iz 45, 15). Indirektno, zbog zapovijedi careve, ali zapravo po Božjoj odluci, dolazi na svijet u jaslicama, jer nije bilo mjesta u gostionici. Dolazi na svijet u jaslicama, kamo se stavlja hrana životinjama, jer je i On sišao s Neba na Zemlju, da bude ovdje hrana ljudskim dušama.
Radi odluke careve o popisu dolazi Mali Isus na svijet u hladnoj i tamnoj noći, jer nema za Njega svijetle i tople sobe. Ali Bog Otac je htio pokazati time svu bijedu čovječanstva, kojemu je prije dolaska Sina Božjega nedostajala toplina ljubavi i prema Bogu, i prema bližnjemu, i koje je lutalo u tami neznaboštva i već se počelo smrzavati i umirati. Zapovijed careva lišila je Isusa i ono malo udobnosti što ju je imao u Nazaretu. tako da dolazi na svijet u potpunom siromaštvu. Ali desilo se to po Božjoj odluci, da ljudi shvate kako put u Nebo nije put sjetilnih užitaka, kakvim je bilo odano staro poganstvo, nego put odricanja i samoprijegora.
Braćo! Nedokučivi su za nas putovi Božji. Vječni neizmjerni Bog čini i danas velika djela i na Nebu i na Zemlji, i tko bi shvatio misli njegove i sudove njegove? Ta kako bi mogao bijedni crv, koji puže po podu velebnog Božjeg hrama, shvatiti svu njegovu veličinu, i misli Majstora koji je to gradio? Mi smo danas svjedoci najvećih zbivanja na Zemlji. Svjedoci, kada su se uhvatile u koštac milijunske vojske kao nikada do sada. Svjedoci, kada svijetu prijeti pogibelj, da nestane svakog traga kršćanskoj civilizaciji. Svjedoci, kada se malo njih raduje, ali mnogo njih plače i uzdiše.
Svjedoci, kada su milijuni posumnjali, postoji li još uopće neko biće koje vodi brigu o ovome svijetu i njegovim bijednim stanovnicima.
A ipak? Kako jučer, tako i danas i uvijek vrijedi riječ knjige Mudrosti: "Tua autem Pater
providentia guber- nat! - Tvoja pak Oče providnost upravlja!" (Mudr 14. 3). Samo luda može posumnjati, da li Bog ima još kakav udio u zbivanjima na ovome svijetu. Jer vjeran kršćanin znade, da nema veličine na ovome svijetu pred kojom bi strepio Gospod Bog, niti sitnice koja bi izmakla oku njegovu, niti skrušena srca, kojemu se ne bi htio smilovati. niti zločin, koji ne bi mogao kazniti. Klečeći dakle, danas u duhu pred Malim Isusom u jaslicama, oživimo u sebi vjeru i ufanje u Božju providnost. Ta zar je veliki Bog manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda kada je patrijarhu Abrahamu izveo iz njegova obitavališta. i odveo u nepoznatu zemlju, da ga učini Ocem tolikih pokoljenja?
Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda. kada je dozvolio da nevini Josip bude prodan u Egipat kao rob i onda ga učini spasiteljem oca i braće, i toliko drugih duša? Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda. kada je pustio da Mojsije bude izložen u košarici u Nilu samo zato, da ga odgoji i osposobi kasnije za spasitelja svoga naroda? Zar je manje moćan, dobar i mudar danas, nego li je bio onda, kada je na čudesan način pomoću gavrana hranio Iliju, proroka u pustinji, strpljivog Joba nanovo obogatio i uzveličao više nego prije one teške kušnje, Davida odveo od stada i nakon teških kušnji učinio kraljem Izraela, Juditu spasiteljicom naroda?
A što nabrajati dalje, kada o ljubaznoj providnosti Božjoj govori svaki dan, svaka travka, svaki crvić, svaka ptica, svaka riba, svaka zvjerka, svaki potočić, svaka zvijezda, zrak i more, nebo i zemlja. Možda je najlakše izrazimo riječima proroka Habakuka: "I hvale je njegove puna zemlja!" (Hab 3. 3).
Padnimo dakle danas na koljena pred Isusom u jaslicama i istresimo srce svoje pred Njim. Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Umnoži nam vjeru, da se ništa ne zbiva bez tvoga dopuštenja na Zemlji. Umnoži nam vjeru, da se ništa ne može desiti nikom od nas osobno prije, nego Ti daš dozvolu. Umnoži nam ufanje, da Ti želiš u svim stvarima ne našu nesreću, nego naše istinsko dobro. Želiš ga sigurno i pod ovim teškim udarcima, koji stižu čovječanstvo, jer zato si konačno sišao na Zemlju - kako nas uči i naša lijepa Božićna pjesma:
S Neba siđe doli radi grješni ka, rodi se u štali radi čovjeka!
Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Onda ćemo i kroz ovu najtežu svjetsku oluju proći bez straha i štete, jer ništa ne manjka onima, koji Tebe ljube! (Katolički list br. I. 1942.)