Milosrdni praški Mali Isus
U Španjolskoj između Kordobe i Sevilje, stajaše nadaleko poznati samostan, kojeg su do temelja srušili Mauri (muslimani). Oko ruševina samostana zadržaše se preostala siromašna braća, rijetke dobrote, koja su sa ljubavlju častila Djetešce Isusa.
Iznenadno, jednog dana stane pred brata Josipa dijete naročite dražesti i čara. Reče bratu Josipu: "Ti uistinu dobro i brzo meteš. Pod blista čistoćom, no reci mi brzo možeš li ti također dobro i brzo izmoliti "Zdravo. Marijo?" "Da", odgovori ljubazno brat Josip. "Onda. molim te, učini to odmah." Djetešce također sklopi ručice na molitvu i sa bratom Josipom izmoli "Zdravo, Marijo." no kod riječi "i blagoslovljen plod utrobe tvoje" klikne djetešce: "To sam JA," i iščeznu.
Brat Josip se uplaši, no bi mu jasno, da je uistinu vidio Maloga Isusa. Sa čežnjom zavapi: "Vrati se, o dragi Mali Isuse! Ja umirem od čežnje za Tobom."
Prohujaše mnoge i mnoge godine, a brat Josip je u svom srcu čuvao oproštajni smiješak djetešca. Jednog dana začuje fini glasić, koji mu ljubazno naloži, da iz voska izradi kipić: "Oblikuj Me onakvog kao što si Me vidio!" Brat Josip s ljubavlju se preda poslu, osjećajući rad svojom svetom dužnošću. Nastajahu kipići, jedan ljepši od drugog. Neočekivano, u njegovoj siromašnoj samostanskoj ćeliji okruže ga čete Anđela. Na pragu vrata pojavi se Mali Isus i reče: "Tu sam. Došao sam. Pogledaj Me! Sada možeš još Mom božanskom Lišcu dodati rajski izraz." U ekstazi brat Josip digne lice prema svom visokom gostu, padne na koljena i suzama ljubavi obliveno lice zari u ruke. "Djelo je uspjelo."
Nakon smrti javi se brat Josip svom prioru i zamoli ga da kipić odnese u crkvu. Prior to učini iz zahvalnosti prema bratu Josipu i u svečanoj procesiji unese kip u crkvu. Ponovno mu se javi brat Josip i reče: "Ovaj kip koji sam ja najnedostojniji učinio, nije određen za vas. Vi ga se trebate sjećati s ljubavlju i zahvalnošću. Ove će godine doći k vama kneginja donna Isabela Mariquez de Lara, koja će uskoro udati svoju kćerku Mariju, kojoj će darovati ovaj kipić. Marija će ga odnijeti daleko od domovine Španjolske u Češku. On će se častiti u Pragu i pomagat će im u teškim danima. Iz tog kipa izlijevat će se mir, milost i milosrđe i izlit će se na tu zemlju. Puk će ga častiti i zvati ga zauvijek svojim Kraljem, a On će ih bogato nagrađivati. Kao "MILOSRDNI PRAŠKI MALI ISUS" bit će zazivan od svih naroda i nacija.
On će dijeliti blagoslov i pomoć dovijeka na svakom mjestu zemlje. U 17. stoljeću udala se španjolska kneginja Polixena za Adalberta plemenitog Lobkovića u Pragu. Za vjenčani dar dobila je od svoje majke Marije Marinquez de Lara Kip Djeteta Isusa, koji se častio u toj obitelji kao čudotvoran. Nakon smrti svog supruga Adalberta 1623. godine, provela je kneginja Maria Polixena život u poniznosti i isticala se naročitom ljubavlju prema bližnjemu. Bila je naročito povezana s karmelićanima. Kada je car Ferdinand II. premjestio svoju rezidenciju iz Praga u Beč karmelićani padoše u siromaštvo i glad. On je bio njihov pokrovitelj i dobročinitelj.
Kneginja Lobković odluči darovati kip, svoje najskupocjenije obiteljsko blago, najdraže što je ponijela iz svoje domovine Španjolske. Reče: "Predajem vam ono što mi je najdraže na svijetu. Častite ovo Božansko Djetešce i budite sigurni nikada nećete biti gladni i više ništa neće manjkati u samostanu." Tako i bijaše. Na samostan se izli Božji blagoslov. Djetešce se iskaže kao brižni hranitelj, moćni zaštitnik i pomoćnik u nevolji. Samostan bi preplavljen duhovnim i materijalnim dobrima.
Promicatelj pobožnosti Djetešcu bio je o. Ćiril od Majke Božje. Nažalost, neprestani ratni nemiri u Češkoj prisiliše karmelićane da odu u Munchen. Mnogi redovnici bijahu izgnani ili uhićeni, crkva oskvrnuta, a kip Djeteta bačen iza oltara. S potrganim ručicama morao je "Isusek" ostati dugo vremena. Tek nakon 7 godina vratio se o. Ćiril u Prag. U suzama otkri kip Malog Isusa. Utonuvši u pobožnost Djetešcu začu glas: "Imajte smilovanja za mene, pa ću i ja biti milosrdan vama. Dajte mi moje ručice i ja ću vam dati mir. Što Me više budete častili, to ću vas više blagoslivljati."
O. Ćiril ode odmah prioru. Nakon velikih teškoća urede kip i stave ga iznad bogato pozlaćenog svetohraništa glavnog oltara na čašćenje. Redovnici i građani revno dolaziše kipu i moljaše. Zahvaljujući o. Ćirilu Božansko Djetešce dobilo je kapelicu iza glavnog oltara. Na blagdan Imena Isusovog bijaše posvećena i od tada se na taj dan početkom siječnja održava glavna svečanost "Milosrdnom praškom Malom Isusu". Plamen ljubavi prema Djetešcu širio se sve dalje i dalje, i tako se pobožnost ubrzo proširi svijetom.
Svakog 25.-og u mjesecu sjećajmo se rođenja našeg Otkupitelja. Održavajmo na taj dan osobite pobožnosti Djetešcu Isusu. Neke od njih donosimo u nastavku ove knjižice. "Mali Kralj" nam je rekao da smo svi mi Njegova kraljevska djeca, a time i baštinici Nebeskog kraljevstva. Molimo se stoga puni pouzdanja Malom Isusu u svakoj potrebi duhovnoj i tjelesnoj.
Brojna su se čudesa dogodila po zagovoru Milosrdnog praškog Malog Isusa. Već gotovo četiri stoljeća, ovo obećanje nadahnjuje pobožnost i ljubav prema Djetetu Isusu. Izvorni je kip obnovljen (veličine oko 50 cm), i čuva se u Crkvi Marije od Pobjede u Pragu.