Želim častiti tvoje muke

O Isus, Bože svega svijeta, želim častiti tvoje muke koje si trpio. Ti si stajao pred sudom stvorenja, u ljudskoj naravi kao što je moja; nisi govorio Ti koji daješ riječ, nisi podizao glasa, Ti koji si stvorio jezik; nisi vikao, Ti pred kojim drhti zemlja; usprkos svojih dobročinstava nisi ih korio; usprkos njihove zlobe nisi im zatvorio usta; nisi predavao zbunjenosti one koji su te predavali na mučenje i smrt. Nisi se opirao kad su te vezali, nisi se ozlojadio kad su te udarali po licu; nisi se uvrijedio kad su te pljuvali; kad su te tukli šakama nisi bjesnio; kad su ti se izrugivali nisi se srdio; kad su te tukli nisi okretao svoje lice.

Razodjenuli su te, sinuli ti haljinu kao da si nemoćan, bičevanju su dodali još i prezir, predali te bijesnoj svjetini, prisilili da klekneš i na glavu stavili trnovu krunu prezira. Daleko od toga da su ti dopustili trenutak predaha, o izvore života, pritisnuli te da nosiš sredstvo smrti. Ti si ga velikodušno prihvatio, blago uzeo, strpljivo podigao. Kao da si krivac natovario drvetom patnji. Na leđima si nosio oruđe života, kao ljiljan iz doline. Vani su te potjerali kao žrtvu paljenicu, objesili te kao nevina jaganjca, na oltaru Križa ispržili te kao žrtvu, tebe nedodirljivog pribili čavlima kao razbojnika; Tebe kome se klanjaju Kerubini kao dostojnog prezira.

Tebe koji si darovatelj života, kao dostojnog smrtne kazne, tebe koji si navijestio Evanđelje kao oskvrnitelja zakona, Gospodina i ispunjenje proročanstava kao prekršitelja Pisma. Tebe koji si sjaj slave i pečat neistraživih misli Očevih, kao prekršitelja volje Onoga od koga si rođen a nestvoren prije svih vjekova, tebe koji si uistinu Blagoslovljen kao izgnanika, tebe koji si plamne koji izgara, kao osuđenog zatvorenika, tebe koji si dostojan strahopoštovanja na Nebu i na zemlji, kao čovjeka pravedno kažnjena, tebe koji si skriven i nepristupačnom svijetlu kao roba zemaljskog razapeše.