Dok se kralj odmara na svojim ležajima nard moj miriše

Dok se kralj odmara na svojim ležajima nard moj miriše (Pj 1,12). Kada Isus dođe boraviti u duši po svetoj pričesti, oh kako duša sa svjetlom koje donosi ovaj Kralj vidi i spoznaje svoju malenost. Slično stabljici narda koja je najniža među drugim biljkama, duša ispovijeda svoju najveću neznatnost među svim stvorenjima, te tako ponižena kako ugodnim mirisom miriše svome ljubljenome Kralju koje je poziva da se uvijek sve više s njim sjedini.

Dušo moja ako želiš da se u tebi Isus odmara promatraj svoju malenost. Tko si? Što zaslužuješ? Ponizi se koliko više možeš, odbacujući svako precjenjivanje sebe koje udaljava Isusa od tebe i sprječava ga da dođe i počine u tebi. Dođi ljubljeni moj Otkupitelju, dođi k meni, tvojim božanskim svijetlom daj da upoznam svoju malenost, bijedu i ništavilo kako bi ti mogao rado počinuti u meni i nikad se više ne odijeliti od mene.