Urezao je ime Isusovo na svom srcu

Istovremeno u njegovu dušu je bila ulivena neizmjerna vatra koja je potpuno zapalila njegovo srce Božanskom ljubavlju. Jednoga dana kad je to kušao i dok je gorio Božanskom ljubavi, otišao je u ćeliju na svoje skrovito mjesto i upustio se u ljubeznu meditaciju te reče: «O nježni Bože, kada bi mogao iznaći kakav znak ljubavi, koji bi između mene i tebe bio vječni znak ljubavi, svjedočanstvo da sam tvoj, a Ti vječna ljubav moga srca, znak koji nikakav zaborav ne bi mogao nikada više izbrisati»!

U tom zanosu ljubavi, bacio je iza sebe škapular i otkrio grudi, uzeo je u ruke pisaljku pogledao svoje srce i kazao: «O moćni Bože daj mi danas snage i moći da ostvarimo svoju želju, jer danas ti trebaš biti urezan u moje srce». I počeo je pisaljkom po svom tijelu iznad srca upisivati ime Isusovo IHS. Kod bolnih uboda krv je potekla iz tijela i oblila ga. Njemu je u zanosu ljubavi to izgledalo tako ljupko da se nije obazirao na boli. Kad je to učinio, onako ranjen i krvav je otišao iz gornje ćelije do Raspela kleknuo je i kazao:

«Ah moj Gospodine i jedina moja ljubavi pogledaj sada na velike želje moga srca. Gospodine ne mogu te više urezati u sebe. Ah, moj Gospodine molim te da ti dovršiš to djelo, i da se dublje urežeš u moje srce, da u meni upišeš tvoje sveto ime tako da se nikada više ne odijeliš od moga srca».

Tako ranjen ljubavlju je proveo duže vremena, ne zna koliko, zatim je ozdravio, a ime Isusovo IHS je ostalo upisano na njegovu srcu, upravo kao što je to on želio. Slova su bila široka kao spljoštena slama a visoka kao mali prst do zgloba. Tako je do smrti nosio ime Isusovo na srcu, i koliko je bilo otkucaja srca toliko se pokretalo i ime Isusovo. Nosio ga je u tajnosti, tako da ga nikada nijedan čovjek nije vidio osim jednog duhovnog prijatelja u trenutku bliskosti u Bogu.

Kad bi ga ubuduće napadale protivštine, motrio bi divni znak ljubavi i protivština bi postajala lagana. Njegova duša bi ponekad u zanosu ljubavi govorila: «Gospodine vidiš, oni koji se ljube u ovome svijetu nose slike onih koje ljube. Ljubavi moja ja sam te svježom krvlju urezao na moje srce»!

Jednoga jutra vraćajući se s molitve, ušao je u ćeliju, sjeo na stolicu, položio glavu na knjigu starih otaca kao na jastuk. Zatim je ušao u sebe i izgledalo mu je kao da neko svjetlo izbija iz njegova srca te je motrio: pokazao se na njegovu srcu zlatni križ na kome je bilo mnogo dragog kamenja koje je divno sjajilo. On je uzeo kukuljicu od plašta i stavio je na srce želeći tako izraziti da želi sakriti svjetlo koje izbija tako da je nitko ne može vidjeti. Ali prodirući sjaj je tako divno gorio da usprkos što ga je pokušao sakriti nije uspio zakloniti njegovu izvanrednu ljepotu.