U čast Presvetom Sakramentu — petkom
Poslušajte moj pravedan plač, vi koji ljubite mog Spasitelja, bez straha ću vam iznijeti osjećaje moga srca: Zaboravlja se i napušta Isus u Presvetom Sakramentu, uzdišući govorim pred njim se skoro nitko ne klanja. Kuće velikaša su prepune naroda koji im ne olakšavaju njihove muke i tako gube vrijeme, a crkve su napuštene, osobe se u njima dosađuju, sat vremena im izgleda kao godina dana. Plačite, plačite moje oči. Vidite Kralja slave napuštena na našim oltarima i zaboravljena od većine smrtnika. Čudno da je prezren Onaj koji očarava anđele svojim božanskim sjajem. Tecite, tecite moje suze.
Često je Isus mio, u siromaštvu boravi, crkve izgledaju kao neuređene štalice bez ukrasa, dok velikaši svijeta imaju sve uređeno, ništa im ne nedostaje, sve je kod njih u sjaju. Velika je tišina, u kraljevskim odajama, poštuje se njihova prisutnost, njihove riječi su zakon, dok se može vidjeti čovjeka opaka bez poštovanja pred svojim Bogom kako nečedno obeščašćuje njegovo sveto mjesto. Najbolji od svih učitelja, nakon što si sve dao, tisuće i tisuće duša te podmuklo izdaju, izruguju i obesčašćuju. Primaju te u odaje svoga srca u kojim je već đavao po grijehu, te tako tvoje Srce stalno trpi gorku muku. Vidjelo se krivovjernike kako ruše posvećena mjesta i kako usprkos katolika gaze svete hostije nogama. Evo, kako čovjek vrijeđa svog ljubeznog dobročinitelja. Drhtim dok o tome mislim, srce mi se para.
Kako se može ostati bezosjećajan na te prezire i svetogrđa. Ne, nije to moguće, oplakujmo uvrede nanesene blagom Isusu. Umjesto tolikih hladnih kršćana pohodimo ga često. Njegovo srce nas na tom potiče, želi nas ispuniti dobrima. Da bi dali zadovoljštinu za te uvrede, ljubimo ga velikom ljubavlju, častimo ga tisućama časti, drugujmo s njim, dostojno častimo njegovo prezreno Srce, jer to ljubljeno Srce se potpuno za nas dalo.
Kraljuj posvuda, moćni učitelju u Presvetom Sakramentu. Veliki Bože nije li vrijeme da učiniš da te svi upoznaju? Zaustavi one koji te napuštaju, preziru i smiluj se našim raskajanim srcima. Sva su naša dobra tvoja jer smo ih od tebe primili. Neka tvoje uvrede budu naše, neka na nas padnu da zadovoljimo za te grijehe žrtvom do nogu tvojih svetih oltara.
Sv. Ljudevit Montfortski Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve, p. Miljenko Sušac SMM, Misionari monfortanci, Zagreb 2016.