Svjetlost, sjaj, milost u Trojstvu i iz Trojstva

Neumjesno bi bilo tražiti drevnu predaju, nauku i vjeru katoličke Crkve izvan onoga što je Gospodin predao, Apostoli propovijedali i oči sačuvali. Na tome se, naime, zasniva Crkva, i ako netko od toga odstupi, on onda nije niti se ikako može zvati kršćaninom.

Trojstvo je sveto i savršeno, njega spoznajemo u Ocu i Sinu i Duhu Svetome, te nema ništa stranog ili izvana primiješana, niti se sastoji od stvoritelja i stvorenja, već čitavo ima stvaralačku i činiteljsku moć; narav mu je slična i zasebna, jedne je djelotvornosti i djelovanja. Otac po Riječi u Duhu Svetome sve čini i tako se čuva jedinstvo svetoga Trojstva. Zato se u Crkvi jedan Bog propovijeda koji je nad svime, sve je po njemu i on je u svemu. Nad svime svakako kao Otac, kao počelo i i/vor; sve je po njemu naravno po Riječi; konačno, on je u svemu u Duhu Svetome.

Kad Korinćanima piše o duhovnim stvarnostima, blaženi Pavao sve svodi ovako na jednoga Boga Oca kao na glavu: Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učinci, ali je isti Bog koji čini sve u svima.

Ono što je Duh pojedincima razdijelio, to Otac daje po Riječi. Jer sve što je Očevo, jednako je i Sinovo: stoga sve što daje Sin u Duhu, uistinu je Očev dar. Slično, kad je u nama Duh, u nama je također Riječ od koje smo ga primili, a u Riječi je i Otac, pa se tako ostvaruje ona: Doći ćemo ja i Otac, i kod njega ćemo se nastaniti. Gdje je pak svjetlo, tu je i neki sjaj; isto tako gdje je sjaj, tu je jednako i njegovo djelovanje i sjaj milosti.

To isto Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima uči ovim riječima: Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama. Milost, dakle, i dar što nam se u Trojstvu daje, daje se od Oca po Sinu u Duhu Svetome. Kako se milost daje iz Oca po Sinu, u nama ne može biti zajedništvo dara nego u Duhu Svetome. Postavši dakako