Molitva sv. Augustina (II.)

Pred oči tvoje, Gospodine, grijehe svoje iznosimo i muke koje nas stigoše ispostavljamo. Ako gledamo zlo koje učinismo: manje je što trpimo, a veće je što smo zaslužili. Teže je što smo počinili; lakše je što podnosimo. Osjećamo kaznu zbog grijeha, a ipak u svojoj tvrdoglavosti ne prestajemo griješiti. Tvoji bičevi taru nas slabe, ali se naša zloća ne mijenja. U mukama je bolno naše srce, ali glave ne prigibamo. Od boli uzdišemo, ali u životu ne postajemo bolji. Ako čekaš, ne popravljamo se; ako kazniš, ne možemo podnositi. Kad nas pokaraš, ispovijedamo što smo učinili; a kad nestane pokaranja, zaboravljamo što smo oplakivali. Ako pružiš ruku, obećavamo dobro činiti; ako makneš mač s naših glava, ne ispunjamo što smo obećali. Ako nas udariš, vičemo da oprostiš; ako nam oprostiš, opet izazivamo da nas kazniš. Evo, Gospodine, priznajemo se krivcima jer znamo da ćeš nas s pravom uništiti ako nam ne oprostiš. Daj, svemogući Oče, da dobijemo što nismo zaslužili, jer ti si iz ništa učinio one koji te mole. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.