Kantik svetomu licu

Neiskazan Ti lik je, Spase, za mene zvijezdom vodiljom; ti znaš, da meni tu na zemlji Nebesa su u Licu Tvom. Milinu kriju Tvoje oči, a svete suze krase njih, i kroz plač sav mi ja se smiješim, dok motrim Te sred boli tih.

Sakrivena ću živjet ja, da mogu tebe utješiti; svu tajnu meni otkriva Ljepota Ti, što znaš je kriti. O k Tebi letjet rad bih ja! To Lice carstvo srca mog je, jedincati mi zavičaj, i livada mi cvjetna to je i svagdanji mi sunca sjaj. To dragi mi je lijer u dolu, to mirisa tajnenog vir, što prognanu mi tješi dušu i liva u nju rajski mir.

To slast je moja, pokoj moj i zvučna lira moja to je... O slatki Spase, obraz Tvoj ko mirha je, što srce moje odabra je za nakit svoj. To Lice sve je moje blago, s njim ništa već mi ne treba. Sakrivat ja ću u nj se vijekom i nalik na Te bit ću ja. Odrazi svoje mile crte, svoj divni lik u biću mom, i bit ću sveta, ljude ja ću privlačit k Spasu njihovom. Nebeskim svojim ognjem Ti razgori mene, žarko sjaj mi, da žetva moja dozori. Božanskom usnom skoro daj mi vjekovit cjelov presveti.