Isusu u Getsemanskom vrtu

Ljubljeni Isuse! U ovom vrtu ne vidim ja ni bičeve ni trnovu krunu ni oštre čavle, koji Te probadaju, a Tvoje presveto lice ipak oblijeva krv. To je na pomisao grijeha mojih i ostalih ljudi. Naši grijesi prouzrokovali su tvoj krvavi znoj. Da smo mi manje griješili, manje bi Ti bio trpio u Getsemanskom vrtu i na gori Kalvariji. Mi smo svojim grijesima mučili Tvoje ljubezno Srce, koje nas je toliko ljubilo. Trpeći Spasitelju! Kad već nemam drugog sredstva da Te utješim, osim da se kajem za svoje grijehe, ja se kajem i mrzim na njih od svega svoga srca. Daj mi tako jako kajanje, da za svega svoga života oplakujem grijehe svoje i svega svijeta. Neka to bude mala naklada za neizmjernu ljubav, koju si nam iskazao. Neka Tvoja dragocjena Krv opere sve ljage naših duša.

Priznajem: odveć je maleno dobro, što Ti u naknadu nudim. Ali ja združujem svoje pokajanje s onim mukama, koje je Tvoje Srce osjećalo, kad si se u Getsemanskom vrtu molio i krvavim znojem znojio. Ja združujem ono malo dobra što uz Tvoju milost činim, s neizmjernim zaslugama uprav ovoga Tvoga presvetoga Srca. U njemu se ufam za stalno, da ću naći oproštenje i milost, da Tebi, Bogu i Spasitelju svome, s pravom revnošću i stalnom ljubavlju služim.